Ljiljana Živković
Inflacija u sumrak bogova
Oporo vino
Jedeš i piješ kontrolu
kao da si oduvek
naviknut,
jer borovnice su skupe,
daleko zahtevnije
nego što su
mislili stručnjaci.
Još danas ili jutros?
Moćnici se osmehuju,
kao i ja,
onda kada to žele,
ili kao i ti,
onda kada zaborave
da to i čine,
dok se insekti u koloniji
ponašaju kao jedno telo.
Smeđe muškatle
Oblaci skupljeni
magičnom krpom
opiru se trendu prosečne plate
otapajući se, isto kao i
nove legitimacije,
neprimetno, u senci
minulih događaja,
koji se nižu poput
pupoljaka među muškatlama,
u različitim nijansama
nežno smeđe boje, i iščekuju
postavljanje novih dokumenata
na polici ljubavi i straha
uz tvoje slike iz vojske
koje su za mene bile
početak i kraj ciklusa
povremenog života.
Umerenost je ključ zdravlja.
Nastava, opet
Golfske struje
mi nisu naklonjene,
navijači ne zaziru
na horizontu
beskrajne pustoši
parkinga supermarketa,
mada Predsednici nose
plavu boju
uvereni u povezanost
vitamina i nauke
dok nastava
stranog jezika
sporo odmiče jer
je nastavnica
prezauzeta
rastavljajući glagole
na ispucaloj površini stola
u obračunu jučerašnjeg kolorita.
Onemogućena havarija kosmosa
Savremeni prestupnici
koriste sve nežnije oružje,
čini se kao da miluju.
Tajna stvaranja univerzuma,
moj mali komšija
obećao mi je da će
pronići u nju,
makar započeo svoju karijeru
i u obližnjoj bakalnici.
Ruže su sveže, leto pomamno,
a uništavanje kišnih šuma
kao da je zaustavljeno,
makar u jednom
malom, crvenom trenutku.
Neoborive su hipoteze
koje me omamljuju
posle večernjih vesti
subotom uveče.
Bezmalo kao mala hipnoza
kojom se, bez obzira
na novac i nakit,
čašćavam, mada me
poskupljenja uglja
ne pogađaju, kao ni gorivo,
o poskupljenju snova i ne govorim,
ili je i to samo još jedna
zaboravljena kategorija?
Centrifuge danas
Oblačno je vreme,
samo me još iskustvo spašava,
neobične su reči koje izgovaram
vikendom, nekako lagodnije,
bez centrifuge lošeg raspoloženja
i omekšivača turobnih dana.
Gacala sam kroz prošlost,
sa crvenim rečima pod pazuhom,
zagledana u vrhove borova
ispred prozora. Javili su
lepo vreme, zgužvane maramice
u džepu deluju blagonaklono.
Avgustovski crveni odsjaj
Pokornost čistih karoserija
ne bi mogla da se predvidi,
čak ni da se zaustavi,
rekla bih, to je nemoguće,
poput inflacije u sumrak bogova.
Lepršavi avgustovski dani
ušiveni su u sve porube
mojih letnjih majica
plavo belih pruga koje prkose
razočaranjima i jakim mirisima soli
Na krovovima sadila sam,
tik ispod ter-papira,
nove, crvene reči, koje tek treba
da sazru pre nego što
ponovo poskupe pojedinačni autodelovi
Solarne ploče
Neko je rekao,
avioni na solarni pogon,
ili se varam?
Genomi neandertalaca,
čemu njihovo dešifrovanje?
Mleko se kuva u šerpama,
a ne u teškim mislima
kojima napuštaš kuću
kada te spopadne zlovolja.
Dominacija Evropom,
zar taj posao nije
završen pre dvadeset godina?
Opet nam nije javljeno na vreme,
eksperti su zatajili,
zakasnili su,
po ko zna koji put
Ljiljana Živković je rođena 1978. godine u Gracu (Austrija). Magistar je nemačkog jezika. Piše priče, romane i pesme na srpskom i nemačkom jeziku. Zastupljena je u antologijama i zbornicima, kod nas i u inostranstvu. Nagrađivna u Srbiji i u Nemačkoj. Objavila je roman Artemije tvrdi da... (2009). Živi u Železniku.
