BIOGRAFIJA

 

Edvard Estlin Kamingz (Edward Estlin Cummings, 14.10.1894 – 03.09.1962), bio je poznatiji kao E.E. Kamingz, dok se skraćena forma njegovog imena često pisala malim slovima, e.e. kamingz, u stilu sličnom njegovim pesmama. Njegov opus obuhvata oko 2.900 pesama, dve autobiografske priče, četiri drame i nekoliko eseja, kao i veliki broj crteža i slika.

Odrastao je u konzervativnoj porodici u Kembridžu, Masačusets. Kamingz je, prema porodičnoj hronici, želeo da postane pesnik još od ranog detinjstva, u čemu ga je posebno ohrabrivala majka. Njegov otac, filozof i teolog, predavao je na Harvardu do 1900. godine, a potom je postao pastor južne bostonske kongregacije Unitarijanske crkve. E.E. Kamingz je pohađao državnu školu, u kojoj je izučavao grčki, latinski i poeziju, pre nego što se upisao na Harvard, 1911. godine. U tom periodu, objavljivao je poeziju u univerzitetskim listovima, koji su doprineli njegovom poznanstvu sa S. Fosterom Dejmonom, Stjuartom Mičelom, Džonom Dosom Pasosom, Skofildom Tajerom i Dž. Siblijem Votsonom koji su ga podržavali u umetničkoj karijeri. Ovi prijatelji upoznaju ga sa radovima El Greka, Vilijema Blejka, Pola Sezana, francuskih impresionista, fovista, Pikasa, Tuluz-Lotreka i mnogih drugih. Kao diplomski rad Kamingz je na Harvardu predstavio esej pod naslovom O novoj umetnosti koji je otkrio svu njegovu umetničku osetljivost, kao i želju da poveže vizuelne umetnosti i književnsot, u čemu se nalazi ključ za razumevanje njegovog osobenog tipografskog stila.

Posle studija, Kamingz se 1917. seli u Njujork. Nešto kasnije, dobrovoljno se prijavljuje za službu u Norton-Hadžesovim ambulantama i plovi za Francusku. Tokom ovog putovanja, upoznaće Vilijama Slektera Brauna sa kojim će biti uhapšen i optužen za špijunažu i druge nepoželjne aktivnosti na tlu Francuske. Knjiga o ovim iskustvima, The Enormous Room objavljena je 1922. Kamingz se ponovo vraća u Pariz 1921. godine i tamo ostaje dve godine. Do kraja 30-ih više puta odlazi u grad svetlosti gde se upoznaje sa mnogim značajnim umetnicima, među kojima je i Pablo Pikaso. Godine 1931. posećuje Sovjetski Savez, Severnu Afriku i Meksiko. Prethodno, u periodu od 1924. do 1927. radio je za magazin Vanity Fair.

Tokom 1924. godine venčao se sa Elani Or Tajler sa kojom je dobio kći Nensi. Posle razvoda 1929. godine, drugi brak je sklopio sa En Minerli Barton. Sledeće dve godine njih dvoje će gotovo neprekidno putovati Evropom. U maju 1931. godine, Kamingz će napustiti i Bartonovu i otputovati u SSSR. Tokom ovog putovanja biva uznemiren saznanjem da postoje velika ograničenja intelektualnih i umetničkih sloboda u zemlji koju je posetio. Godine 1932, dok je brakorazvodna parnica sa Bartonovom u toku, upoznaće Merion Morhaus, koja je bila njegova prijateljica i zakonita žena do kraja života. Kamingz je 1933. godine dobio Gugenhajmovu stipendiju za pisanje poetske knjige. S obzirom da nikako nije uspevao da pronađe izdavača za ovu knjigu, objavio ju je samostalno, uz pomoć majke, pod nazivom No Thanks, 1935. godine. Njegov naslov parafrazirao je odgovor 14 izdavačkih kuća koje su ga odbile.

Na jednoj strani pod uticajem modernista kao što su Gertrud Stajn i Ezra Paund, Kamingz je još u ranim radovima bio pod snažnim uticajem imažinističkih eksperimenata Ejmi Louvel. Objavio je sledeće knjige pesama:  Tulips and Chimneys (1923), & (1925), XLI Poems (1925), is 5 (1926), ViVa (1931), No Thanks (1935), Collected Poems (1960), 50 Poems (1940), 1 × 1 (1944), XAIPE: Seventy-One Poems (1950), Poems, 1923–1954 (1954), 95 Poems (1958), 73 Poems (1963, posthumno) i Fairy Tales (1965, posthumno). Objavio je i četiri drame: HIM, tročinu dramu Anthropos, or the Future of Art, jednočinku-balet po motivima Čiča tomine kolibe i Santa Claus: A Morality, verovatno njegovo najuspelije dramsko delo.

Harvard je Kamingzu 1952. godine dodelio titulu počasnog profesora. Poslednju dekadu života proveo je putujući, držeći predavanja i boraveći u letnjikovcu Džoj Fram, na Silver Lejku, Nju Hempšir. Preminuo je od posledica moždanog udara, 03.09.1962. godine, u 67. godini života, u Nort Konvej Memorijalnoj bolnici. Sahranjen je na groblju Forest Hil u Bostonu.