Bojan Marković

 

raff, klanice.

 

devijanta naturalna deskripcija poetika više ne znači…

devijanta naturalna deskripcija poetika više ne znači.
u formi obrasca koji gubi relevantne statuse.
kakvoća je snova, učestalo sanjate veselosure morfe,
pečurke, zodijak i spirala, pokućstvo,
i morža kao da igra fokstrot na vruće žalo
a mladićstvo i devičanstvo feni-školjku i kravatu,
gde su incestni paviljoni u kojoj su bastardi, kopilad, demijurzi,
oba-mrlost usana spuštene u led, i gde je
uh-o i spermogram sestre. pro-govori.


kažem La Nuit jasno je pastelna noć...


kažem La Nuit jasno je pastelna noć, uljani nokturno kesten u cvatu,
i slično. L’ Arbre de vie kažeš, drvo života – tako te vidim,
tako i slično fosforescira belasasto,
mekani turf. zamirati, golfo u Assissi-u,
onda se pastelna noć i drvo života svačije
zbije i naslaže u sjaj što izmiče, Ahha! Ahha! i onda,
samo u mračnom svetlu reminiscencija egzodusa i mišića,
kako narastaju i vibriraju, flukss, čeka telesna širina,
ekspanzija i njuh. ekspirijens. zadovoljenje. ujed.
a zna- muskulus pita svoja ranjiva ramena,
a ona mu kažu: muškarac 21. stoleća je žena.


...i svoju ruku daju prvom koji naiđe...

one kažu da one kažu da
i svoju ruku daju prvom koji naiđe.
na mestima pojačanog značenja, sofama, nužnicima,
gde se proliva virgo sukrvica ili otiče mokraćni cvet.
falling in love falling to death, tako se njihovim načinom peva.
našla vreća zakrpu, doda svoju ženu drugome iz šarlahusta crvenog
zadaha gljivicu, pupoljčiće ljubljenja i niska slavuja epilepsije.
dok je na tvome krilu i drugi je u njoj, obnavljanje iščezlog doba,
podilazak reskog reza u hiperbolisanu šljivu plodnosti.


kada u malenom stanu hodamo goli...

kada u malenom stanu hodamo goli
često vidimo njih dvoje, božanstva u kući.
ženu sa kruškastom sisom, protegnuti,
mršavca i, oni su takođe goli.
spravljaju napitak mizzere,
otrovi za radničku kantinu.
zatim se pretvaraju u
minimiziranu furiju i devicu dogi poze.
vrte se na gramofonskoj ploči. iglo-čitač probada epi.
veprova seksualnost i slepilo uporedivo.

dođe bojadisano lice kao krletka i mačije rebro plafona
i reče mojoj svetlani: svetlana,
paralene stvari...
...stvari...duboko govoriti...o...i gladi...i smrti...
i patrijarsima...i otečenoj spriralnoj krvi...otok na fresci, zeleno
...azurno i antisluhist-mesto...diktatura gdegde, i u kensingtonu.

svetlana ne razume.


...paragnosta podešena za taj svet...

čemu ste bili izloženi, šta su frojdova deca rekla o tome,
dakako ste radili sledeće testove:
- osakaćivanje i refleksi ultrazvučnih uha neba
- poroznost i rendgen aparati, te izobličenja psiho vrste
- analogija krtice i animacije spužve
- raspolutiti celine
- izobličavanje detalja (osebujno i netačno)
(kredenac je zdravo, trava je crveno, sofa je kurva)
- paragnosta nodešena za taj svet
- nacrtaj šimpanzu
okrećite ceo crtež ili deo jedan
(dok vam se ne zavrti)


mog kvadricepsa, ventil, ima rast...

mog kvadricepsa, ventil, ima rast.
očevi, mame, emajlirano posuđe, uvek govore
ne igraj kuvanja pelije!

tata, želimo da budeš lep kao isus,
da se ponavljaš i dolaziš uglađen i fin, nonalcoholic.
vodimo te u salon lepote „kod isusa“.

magnetizranje čovečanskog tela, eliksiranje
producirano od profesora kabalistike i nekromacije
i drugih mnogih opsena...kod izuzetnog botoksičnog isusa


san razuma stvara čudovišta / monstrume...

san razuma stvara čudovišta / monstrume.
subotom naveče krenu u lov, otvore sve gardarobere, zakuske,
kovčežiće, jer u lovu na zube iziskuje se ozbiljnost,
češlji i čičkova ulja razdele kosu, namunje testise,
a sam bog zna kako se raspoznaju međusobno
jer ima ih dosta masnih, nedorečenih, zavetovanih,
el amor y la muerte, momci na delu- ponos naše periferije,
neke super stvari: dvoje se trpaju nadljudski u borićima do kožare,
nište ono-bivstvo. na prizemnom granju ostaju njihove presvlake.

*
vamp –mladiću,
prestani cmizdriti,
svi će pasti(!) a ti se žuriš ili brineš:
da li će učenik znati više od svoga učitelja
da im oduzme
da im oduzme
da im oduzme



jezera/ glava

jezera/šišarke glava sa vrata/borsamca spada.
fluksus i refluksus dnevno se smenjuju u telesnoj vodi.
u hladnjači mrznute maline, te špedicija i globalne razmene.
import emocije. transfer duha. divergencija corte. varijable TeLa.
pluta teške hladnjače u vodi, čime ih pune, izvlače. raff, klanice.
gumeno zečje salo i skrhana barbi njišu na gleđi.
voskaste butine pčele glačani odraz njen i bora igle.
prosušena smolasta obličja što futuru nude.
meštani netremice posmatraju uže.
cvetni vrcani med, klackalica, predgrađe
limunovi, kunić
iva-trava
i još dalje
.
.
.

otići,
danas neće pričati o tome.


neka joj bog prosti, bila joj je majka...

neka joj bog prosti, bila joj je majka
iako je orgazmično odredila pudentalnim i pelvičnim živcem
sa gubavcem, šta može da objasni miksovane male amorčiće
što okivaju u ogromnom O?

gde ti je mama pitaju je svakoga dana:
odneli je đavli, spodli i leteće anoreksične mačke.


Bojan Marković je rođen u Užicu 1985. godine. Apsolvent je na katedri za Južnoslovensku književnost i jezik Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Poeziju objavljuje u književnoj periodici, a izvodi je na brojnim javnim čitanjima. Saradnik je i moderator književno-tribinskog programa Forum SKC-a, Beograd. Zanima se i za film, muziku i dramu kao deo grupe Prosuti Iznutra.
Objavljivao u Agonu:
Agon br. 5, izbor iz poezije