Ljiljana Tadić

 

Hladni prsti na ogledalu

 

Identitet

Naprimjer
Imati svoj grad
Prezime
Ulicu zvati svojom
Imati broj telefona
Osobne karte
Mjesto u kafeteriji
Izbor dnevnih časopisa
Imati prozor kroz koji gledaš
Dok kiša pada
Obuću za kišu gumene čizme
Imati svoju omiljenu hranu
Knjigu ili kavu
I mali notes u koji upisuješ
Konstrukciju dnevnika
Iz dvije tri riječi
Šifre


Riječ na kvadrat

Metatekstualno
Uranjam u perivoj semantiziranog cvijeća
Pupoljak vrvi od krvi
To Borhes radnju mrvi
Prvi
Mogućnost priče da se ispriča
Bez naratora
Eliksirom erosa priča natopljena

Da tu je i njegovana
Posve praktična monolitna knjiga
O uzgoju cvijeća
Zaštiti od karijesa
I receptima zdrave ishrane

Pa kad je sve izrečeno
Vratimo riječ u prvobitno stanje
Futuristi su ipak imali stila
Prije mnogo navikanih ljeta

I da

Ne zaboravimo
H2O i metabolizam navike
Prostor međunožja
I uglancane kožne cipele
Da sjaje


Giljotina fizike

Onda sam se bacila na posao
Skidanje kilograma
Depiliranje nogu do u tančine
Manikiranje noktiju
Zanos u bedrima
I pokoja nova čipkana krpica
Crna ili crvena svejedno

Potom sam raskošno raširila noge
Zamislivši
Dobro
On ulazi
I mi smo u tunelu u kojem vrištimo
Potom izmigoljim s tijelom do kupaone
Dok on puši cigaretu
Poslavši prethodno sms
Supruzi koja čeka na orgazam s njim

Pogledam svoju raščupanu kosu
I prislonim hladne prste na ogledalo
Otvarajući ormarić u kojem su
Između ostalog i lakovi za nokte

Biram crveni
Sjedam na wc školjku i
Lagano povlačim četkicom
Od dolje prema gore
Pušem u prste
Mada ne žurim

Naravno da sam dobro
Odgovaram mu na pitanje
A nakon toga
Nakon što dobro promislim
Odustajem od susreta
Suviše je komplicirano
Da bi se tako završilo


Na –ca

Eto što ćeš
Ne svrstavaj me molim te
Među žene kojima su
Uvijek uredni nokti i kragne
I pupak i pete glatke
I skuhan ručak do pet
Uredno složena odjeća
Naviku na šetnju oko pola osam
I čaša mlijeka pred spavanje

Ne želim brinuti o našoj djeci
Kao da su od porculana
Da ne budu uprljana
Uz to i razmažena
Da sam dobra i brižna majka
I supruga domaćica kuharica
Sve na -ca
Osim ljubavni dodaj -ca

U prostor iznimnog sučeljavanja dva svijeta
Bjelinama dugovječnih potraga
Želim te stisnuti uz zid
I tamo ti prijetiti
Ovako:
Samo je tipkovnica poput međunožja razvratnice
Koja prima u sebe pohotne nesreće muškaraca
Nezadovoljne svojim životima

Tu se prima
Sretno
Iskači iz pjesme
Tvoja je stanica


Bajka na sedam

Ne devet nego sedam
Jednom ću imati sedam patuljaka
Da naizmjenično budu moji
Da me zadovolje i da me vole
Imat ću kuću u šumi drvenu i kósu
Koju ću čistiti i držati urednu za svojih sedam
Jednom ću imati svoj glas i mnoštvo i više od njih
Svoje biciklo balkon i naravno vrt
Pa ću kao i svaka poželjna supruga
Čekati povratak svih svojih sedam
Sedam puta dnevno sa sedam ne šest lica
Moje dvije noge i njihovih četrnaest
Deset prstiju i njihovih sedam puta po deset
I tako sedam godina
I više od sedam

Jednom ću imati sa sedam
Presedan
I još jedan kad svih sedam budu u dalekoj šumi
Jedan da me odvede daleko
Gdje se živi sretno
Barem do kraja orgazma

 

Ljiljana Tadić je rođena 1978. Završila je studije jezika i književnosti i magisterij književnosti u Tuzli (BiH). Objavila je dve zbirke pesama: Sve moje boje i Palimpsest dvadesetih, dve zbirke kritika i prikaza: Šumovi povijesti i Tumačenjem do teksta, kao i zbirku priča Muškarci uglavnom vole žene. Saradnica je u brojnim časopisima, a pesme su joj objavljivane u zbornicima, antologijama i časopisima. Sudelovala je na Sarajevskim danima poezije, Šopovim danima na Plivi i na naučnim skupovima o istaknutim piscima iz BiH. Živi, radi, čita i piše u Brčkom.