Eliza Bjađini
Postoji miris umorne reči
U ovom telu
negostoljubivom
za stanara,
zbog pomerenih
crepova, zbog
curenja vode,
frižider je prazan.
*
sa ovim očima
rasparanim tanjirićima
sakupljam zemlju
koja je neprestano
kvašenje.
*
jezik je kamen
koji se otvara,
koji lovi jedno krilo
i pobegne mi iza
frižidera.
*
ovo što se tebi čini
kao otisak prsta,
napuklina je.
Staklena čaša
razbijena u paramparčad
pa zalepljena
koja ti zatim
obeležava usnu
pri svakom gutljaju.
*
slušam sebe i
ovaj put, reči
kao otvoren
gas,
jastuk pritisnut
na lice.
*
rez
na oku:
pupila uzeta
u vratima
koja si mi zatvorio.
*
iz ove brave
duva vetar
noktiju, misli pobegle
uprkos želji da se zadrže,
zauzima kuću
kao miris kuvanja
iz komšiluka, zamašćuje
ogledala.
*
držim mleko
od kamena
u frižideru,
za zube
još tvrđe,
držim
treći dlan
da se spavaju
snovi od slova,
šumovi
kao od trepavica
u senci.
*
u frižideru, iznutra,
postoji boja
savijenog
kolena, postoji
miris
umorne reči.
*
tišina
između nas, frižider
brunda
da bude otvoren.
sa italijanskog preveo Oto Horvat
Eliza Bjađini (Elisa Biagini) je rođena 1970. godine u Firenci. Objavila je knjige pesama: Questi nodi (Gazebo, 1993), Uova (Zona, 1999), L’Ospite (Einaudi, 2004), Acqua smossa (LietoColle, 2005), Fiato. parole per musica (Edizionidif, 2006), Nel Bosco (Einaudi, 2007). Pesme su joj objavljene u antologijama i prevedene na engleski, španski, francuski, portugalski, japanski, nemački, ruski itd. Prevodi sa engleskog, priredila je antologiju novije američke poezije: Nuovi poeti americani (Einaudi, 2006).
