Monika Vrečar

Svrbi od potencijalnog dodira

 

I

Ovaj će Božić biti drugačiji.
Djed Mraz je dobio rak.
Lampice ćemo zdrobiti palčevima,
da se žičice zakopaju u dušu
patuljaka i jelenčića i
ljupkih malih stiliziranih smrekica,
koje rastu na površini marcipanskih kolačića.
Citrusi mirišu nametljivo.
Prekriženi sa crvenim i nametljivo.
Štakor juri malog
miša koji stanuje pokraj
vuka s razočaranim
želucem.

Miš se odlučio i skočio.

Preskočio je štakora i vučića i smrekice i jelenčiće.
Preskočio je boje i pao.
Tamo je bilo tamno.
Šparglasto salo je proždiralo snopove svjetlosnih ljeta.

Božićnjakova brada odmara na toaletnom stoliću.
Non stop se nešto gleda.
Dosadno joj je, i gleda se.
Snijeg je došao.
Kasnije: snijeg je prošao.
Dok jugoslavenske zastave ostaju zauvijek.
Svima je hladno. Svima je dosadno.
Nažderavamo se marcipanom
i dosadno nam je u kurac.
Stanice raka se u Božićnjaku reproduciraju bez greške.
Mali Isus svučen, na prvim stranicama Glorije.
Marija u Postojnjskoj jami zamrznuta
i prianja na sigu.
Siga kapa. Dosadno joj je.
Kapa i dosadno joj je
u kurac.

II

Je l' ti hladno curice?
Stavi rukice među bedra ...
Među nogama je uvijek toplo.

Sva ta krv, koja ti se cijedi u uloške,
a toliko ti nedostaje u žilama!

Čini se da priroda
ipak nije mislila na sve.
Odnosno, kao i svi drugi
mislila je samo na sebe.

III

Mišići me bole
Zabadaš mi zube u rame
Kako smo odvojeni
Tvoji zubi
I moje rame

IV

Razgovarajmo.
Razgovarajmo i poništimo se.
Blebećimo, dok plahte stare
ispod naših tijela – i tijela
samo tamo.
I nitko ih ne dira, ne gleda ih
ne rastvara njihovo meso i ne kopa po
rastvorenim škrgama.

Zima im je, svrbi ih, svrbi ih od potencijalnog dodira –
sve to užareno, samo
čeka.

Razgovaramo,
i meso se polako hladi, škrge se zatvaraju, tekućine se suše,
razgovaramo
i naša tijela polako očajavaju,
kao što očajava majka utopljenog djeteta.

Samo još gore.

V

ima stvari koje su mi potresnije 
od smrti Steva Jobsa

na primjer kad ti se slijepe stidne
usne i zbog toga
pišaš po bedrima
mimo školjke

sa slovenačkog preveli autorka i Darko Masnec

Monika Vrečar (1984, Slovenija), pesnikinja i prozni pisac, bavi se performansom i video performansom. Objavila je dve knjige: Začela bova ko boš pripravljena (poezija, KUD Kentaver, 2011) i Kdo je najel sonce (proza, LUD Šerpa, 2012).