Blaž Božič

Rebra

 

 

rebra

ovo je pitanje važno
ovo je pitanje važno
žderanje – deca s očima od inja od vrata do vrata idu
ničiji ugrušak zaborava
blagu pšenicu jedu bolesni grame [kilograme] putevi jedu svet
prozor prostran otvoren okviri nestali iz vidnog polja
svet vani prostran
prazan
ovo je pitanje važno za društvo
video predloge video iskrivljena mesta odmora bio onda sasvim pospan
padanje lišća vani je nežno i hiljadostrukih boja
video ove boje video nežnost neba video tvoju jesen bio posle sasvim sam
padanje lišća vani je nežno i hiljadostrukih boja
tamo potpuno pozadi narandžasto nebo iznad podlimbarskog tamo smo poslednji put gubili
tlo pod nogama prozor otvoren svet prazan
satići dugi satići zamenjeni sa satićima očajnika kojem pisac ne nađe imena
u obliku vazduha raspuštaju kroz prozore
u obliku svetla kroz pluća


rebra II

posteljina [kada sam] rebrasta kolevka upadao sam
a da nisam bio rasparan zubima žurbe šav sveta                   ovo je moguće samo
uz prelazak u mrak- uvala uvala koja pocrveni u podmilščakovoj-, očevicima se stresu
tragovi, što im se čini čudno, zbog toga im se uprkos tome što imam uprljane traperice
pridružujem i ja
bio je potpuno običan dan
sem toga što je bilo između oblaka malo više rupa kao što je inače karakteristično
za ovo doba godine
[repriza naših uličnih izgreda dole na ulici] i bili smo prisiljeni da jedemo
sneg koji je padao na armaturu razlupanog auta kod plečnikovog stadiona
tada je bila zima, o nagnuta zima i bio je sneg, sasvim pravi, onaj od kojeg pocrvene ruke,
padao je sa drveća, ugađa samo ulje
za
masnoću rođeni tekućini primereni „put je prouzrokovao da srce teško tuče, činilo
mi se više puta kako se odseci ponavljaju, teški su mi žuljevi
razgrizali stopala, tekućinu sam pio iz njih, kakva dosada“
tamo pozadi potpuno pozadi pa nebo iznad podlimbarskog da li se sećaš
imali smo fotoaparat  kad sam ti pričao o zamisli za snimke tvoje su oči
divlje tražile opredeljive tačke širom narandžastog neba


rebra III

ali bio je tada još dan „slezina“, zoveš me razvučenog glasa,
oštar i raskliman zbog prostranog neba iznad nas, „zašto se prosipaš iznad čela neba, najedanput si uzrokovao dremež
kakva da ti dakle budem žrtva, kada je hladnoća naselila moje udove, kada mi je otekao život?“


rebra IV

na metelkovoj stavljamo u krug merkatorove čajne svećice
na zapuštenu dasku od drveta kroz koju su progledala stoleća
na meti je sada takva tama da ne vidim ovo što pišem ali
mogu reći da u ovoj pesmi neće biti razmaka
i tako ću i dalje nastaviti dodajemo među sobom poslednje pivo za 4 dana ću imati 20 godina
iznemogla su pluća od tog dima trajali smo do 2 ujutro potpuno kul je
potpuno kul je takođe kada se bacamo na kakvu klupu ili
rub pločnika i pijemo pivo iz limenki


rebra V

prizor do spoljašnjosti skica do sebe
biće potrebno da neko ovlasti svoj nastanak-
s tačno određenom količinom materije
, još u bledilu
da se usprotivi nasilju prizor omogućava podroban pregled, pre nego što postane napuštanje i
zemlja: potrebno je da lišnjača svoj pristanak, narandžasto nebo iznad podlimbarskog svoje postojanje
pokraj vrtića gledam svoja stopala kako idu svako veče izleže prozore osetljivo zviždanje u mojoj glavici
i napravi leganja i napravi viđenja i
upravlja pramac umiranja ka samoumiranju.
Smrznuta osnova noći [otpravljam nekoliko trenutaka u nag papir koegzistira
taj glas s drugim, postao predmet molitve, video ove boje video nežnost nebesa poklonio
ti spokojnu molitvu deteta, tresao lonce, skinuo majicu zbog vrućine, širi se molitva u
mikrotalasnoj pećnici, glasnice iznemogle]


rebra VI

sneg koji je padao na armaturu razlupanog auta kod plečnikovog stadiona

 

rebra VII

najbliža snimka šapne nešto nerazumljivo o nežnim rekama, tamna težina indukcijske
ploče

 

sa slovenačkog preveo Ivo Podorstejšek
redakcija prevoda: Agon


Blaž Božič (1991) objavio je zbirku pesama Grč (Demo, 2011). U pripremi je knjiga Potem smo si vranice odprli na nežno valujoči livadi (KUD France Prešeren Trnovo, Ljubljana). Gitarista u bendu Nevem Nevem.