Uroš Prah

Kroz sebe klizeći

 

Nisam to što ovdje piše,
nego ono kamo to vodi.

 

Inventura

Crveni aparat za gašenje
manjih požara
u predvorju velike knjižnice.

Rebrasti svod
paralelnih kanala
izrađen od metala.

Dolje izlaz,
drvene-staklene-kamene stepenice,
žena dolje, žena gore.

Muškarac gore, par gore.
Muškarac dolje, muškarac gore.
Muškarac dolje, žena gore.

Plava kapa, bijeli šešir.
Bijela torba, plavi ruksak.
Plavi pulover, bijele hlače.

Umjetna crvena skupljena kosa,
Plavi podočnjaci,
Bijele usnice.

Malena glava u otvoru.
Malena glava iza stakla.
Glava.

Izlizan, plavi, prašnjavi,
pogažen, zgnječen, ostrugan,
otopljen, beskrajan tepih.

Jedan, dva, tri,
četiri, pet znakova
za izlaz u nuždi.

Sedamdeset i jedan rasvjetni objekt –
šezdeset i jedan vidljiv,
deset predviđenih.

Jedna bijela utičnica
na praznom bijelom zidu.
Brza crna crta uzduž.

Drugi manji aparat za gašenje
odmah uz crveni kalendar
za jučer, danas i sutra.

Srebrnosivi preklopni
mobitel,
dva znaka za zabranu mobitela.

Voda dolje, žena dolje.
Torbe dolje, žena dolje,
Muškarci gore, muškarci gore.

Muški toalet nasuprot
ženskom toaletu.
Muška vrata vidljiva.

Muška vrata u pokretu,
Pijani prosjak
S otkinutim potplatom.

Ruka u vrećici u košu
pod manjim aparatom za gašenje.
Prosjak dolje, vrećica u košu.

Žena dolje, krzneni kaput dolje,
glava dolje, plavi tepih,
smeđa cipela, crna cipela dolje.

Knjige dolje, papiri dolje,
pluća dolje, salo dolje, 
znoj dolje, zrak dolje.

Svjetlo dolje, vrijeme dolje,
Bog dolje, moć dolje,
sve dolje, ništa dolje.

Dolje dolje, gore dolje, 
sve dolje, sve dolje.
Dolje. Dolje. Dolje.

*

Dok sam se opraštao,
ti si se, jer drugima nisi htio
pokazati da se zaljubljuješ,
sakrio pod stol i
razvezao mi pertle.

*

Otprilike kao
kada bi me baš sada pozvao.
Zamišljam te u sebi.
Nije nužno da se uvučeš u mene –
tvoj koščati torzo zaplete se u moj koščati torzo
i naša srca
u susret klizeći kucaju zajedno.   

*

Tvoje poruke utisnute u noć. 
Drvo raste u kamen.
Biljka se utiskuje u šljunak.
Riječ u tijelo.

*

U nekoliko otkucaja bolnih usana padaju sati.
Duboki smeđi slani stupovi, a ne oči.
Dvije stisnute kite.
Otkucaj.
U trenu se usred pupoljka smjesti svemir.
Uvuče se, nestane središte moći.

Probušene kraljevne

To je jedan od onih tipova
koji govore
da žele biti porno zvijezde.
Pritišću glave uz zidove,
guzice podignu u zrak
i mole te da ih poševiš.
Potom stenju od užitka.
Šapću ti
da ih čudno pecne
kad im ga gurneš do kraja.
Obojene duge kose,
lica pokrivena rijetkim maljama.
Okreću se.
Prema zidu, prema plahtama, prema stropu.
Preko ruba postelje
ka prozoru ispruženi vratovi,
dignutih kita.
Mjesec love široko otvorenih usta.
Tada se učine lijepima.
Kada su lijepi.
Kada su anđeli savršenih tijela.
Svi napeti, meki i sretni.
Njihova crna kosa
tada se sjaji
poput ošamućenih vrana
na rosnim cmureškim poljima.

MMORPG

Tri dana sam radio
tri dana sjedio
nisam spavao i nisam jeo
da sam kupio konja
i porazio neprijateljske snage
to je moja pjesma
to je moj život
zahod je predaleko
otvorim prozor
i pišam na ulicu
iz autobusa
buljiš u moj smežurani kurac
kako smo obojica lijepo osvijetljeni
volim te.

Horizont moći

Ništa ne očekujemo jer
smo naviknuti da ništa ne dolazi.

Kada ništa ne dođe, bit ćemo tu. 

Cmurek I 

A prašina ide svojim putem.

Pod pritiskom stoljeća stapa se u kamen,
ili ga vjetar raznosi, a potom
u troposferi pretvara u kišu
koja natapa apačku ravnicu.

Po krovovima klopoće ta kiša,
po krovovima pod kojima spavaju djeca,
napajajući njihove snove –

Seoski pijanci pričali su im o vremenu
kada je Muri još bilo dopušteno poplaviti
i kada se razlijevala njihovom isušenom dolinom,
da su, tada još i sami djeca, trčali
srebrno ljeskajućim poljima
naplavljenih riba.

Raslojavanje

Ako si koža, papir,
i ako je ispod papir
i još ispod
a ispod ga je još više
a pod njim koža
a ispod nje drvo
i beton
i zrak,
drvo
i beton
i zrak,
drvo
i beton
i zrak,
drvo
i beton,
puno betona,
a zemlja je pod njim
i pod zemljom, tko zna što je pod zemljom,
koliko dubok će biti rez,
koliko dubok, pitam te,
da dođeš do mesa.

Težina pokrivača

Prikovani na postelje
udobno trpimo.

Cmurek II

Sve mi je dano
svijet
dijete
zemlje
prašina
ono
što mi uzima očeve
jer ih ne smijem imati –
imam tekst 
koji se plete
stvarajući uzorke
stvara moje vrijeme –
odjednom se neću moći riješiti samoga sebe
iako znam da se taj trenutak bliži –
za sada
treba
živjeti.

Osjetio granice 
stupajući na njih
pokolebao čežnje.

Tijelo je riječ. 
Tijelo je riječ. 
Tijelo je riječ.

Godine će odjuriti.
Stajat ću u kristalnoj čistoj ledenoj vodi
kroz šljunak i kroz prste
i prste u šljunak
i unutra  
i mrak.

Tetris

Što više gradim
veća je i sve
isprepletenija pukotina.

sa slovenačkog preveo Romeo Mihaljević

Uroš Prah (1988) student je komparativne književnosti i filozofije u Ljubljani. Objavio je knjigu Čezse polzeči (CSK, Aleph, 2012). Suosnivač i urednik časopisa i paraliterarne organizacije I.D.I.O.T.