Vladimir Đurišić
mazi me azijo pijanizma
žižeksex
žižek jebe kisindžerski
close upovima fordijanski jebe
kažiprstom upristoji prousta
prostranstveno se ostvari kao transformers on the moon
presijeda u depresivno sveto trojstvo trosjeda
dok se namješta
indijanci mu love kišne gliste klitorisa i kažu
žu žu peugeot prženje bojan križaj keženje jezik treba
slomiti kaže i žižek ali jebe
pravolinijski oblim vrhovima kao skija koja ostavlja
zmijasti trag koji nije glista koji ne blista
poliže želatin podilaženja i kaže
mazi me azijo pijanizma
jagodama miki rurkea
jagodicama dijamata
žižek vodi ljubav kao kardelj
izbavljenim maljevičem
ljevicom tuđom rukom kadrova drka kedar mediterana
krade dreku rundeka
pendrekom ubada bočno
kao očna duplja žena perifernim vidom jebucka
trepće frojdovim ćilimima
i viče bosna je u svim snobovima
za sve pare
pakao kopakabana
sadi klikere u zemlju
ladanove mrave napaljenike spaljuje
azotom svačijeg vazduha svoje pljuvačke
jebe troslojno
kožom kopačke
ćebetom u jorganu
ugruvanim stričevima
najgornjim slojem nabiranja krivog kurca pize
kliže u negližeu kao novecento pacino scarface
srceparajući ulični mangup koji priča viceve
helgin hegel jugenda mu se jogunasto namješta
ali žižek jebe kao brazil kao leptir kao pritajeni zmaj
jebe i zauzima veprovima tragove
motri tromi ritam i imitira otrježnjujuće čežnje:
ah i oh žižek klišeizira šeičke kičeve čekićima
mačkićima ćikovima
maćehinjski đihađiha hadžilukom hoće da siđe
u travu vjetra u fašizme vitraža
žižek prca urolanim parolama
zaustavlja sijedog matiju u besjedi
pjevuši mu kao voditeljka
dijamanti su u mikrofonu
mantija je već u tijelu
tuga je na konkursu lutrije
krznena ptica koja guta loto loptice
mitropolija polira svoje triperozne ožiljke
žižek ljubavi meškoljenjem u bilješkama
izbijeljenom trapericom prca
pantalone mu tonu pod prepone
ajpod pojede
sve samsunge gesamtkunstwerka
sve kraste sterea sve rožnjače zakržljalog
krležinog likovnog ukusa
okreće se u milini iluminacija
i kaže ja je jaje
jaje je neko drugi jebati to je neko treći
batistuta među prostitutkama blista u žiži stabilne svjetlosti
isijava žižeka mekša drvo sjekire
hristijanizira korisnike plete pretplatnike
žižek peruta neodlučne jebivjetre trebovanja
vjetar donosi miris staljinovog svemira
žižek kaže
žužule ležanje je blizu režanja toliko
da me rožnjača boli od jebanja
pošteno kao sobarica koja kaže
vjerujem da postoji nešto
nešto laže nešto krade nešto se
izvija iznad žižeka
kao aždaja dok on jebe
pamukom u pupku
dok svršava dok pušta poštapalice vrištanja
u staljinizam posteljine
žižek nikad ne proba svoju spermu
ne mora definisati sebičnu boju bisera
žižek je kežual žovijal žerval dok mu se diže
i spušta se na zemlju uzemljenja
kao gromoglasno srce evrope merkel
kao t com kao polaskali samoglasnik u uho drhtanja
slavuj vojski nad slabinama bogova
stub soli masturbira prav kao lenjinov lenjir
žižek je žuti mrav
pravovremena
provjera stanja
stenjanje uređaja oruđe
kojim se ne pravi
ni država ni kusturica
pada kao balet diže se kao tableta u čaši
žižestoko stoku istoka žiri njegova riža tajvanskog seksa
žižek laže žižek krade žižek se ušuška
u kuštravoj mekšini mazohovog krzna kao
buba i nastavlja hod
i nastavlja
u pičku materinu
Jean Paul Sartre u gostima kod Mire Alečković
jede meso i salatu
zelena salata je talasasta kao mozak
jean paul sartrea on leži u travi mirinog dvorišta
moloh je zaspao ginzberg dolazi
tek iduće godine sartre raste u travi
kao kamenje kao heidi kao heidegger
mali partizančići mu masiraju stopala
treba ubiti bajagu kaže
dok je još svjež
kasnije će biti hrapav kao somot i kajsije
jeste
treba ići do kraja sujete i naći kosu u travi
naći čelik u čelu saditi klikere u zemlju ali
ako su klikeri klikeri ismeta hasanovića šta onda
treba kosu iz trave vratiti vrtlaru
a brenu srebrenici
da se mrijesti kao stiropor
kao riječ šiptar u miru pristaništa da šušti
treba ići do kraja seta i naći maću u rosi
vatru u travi vitraža zapaliti i reći
snovi su snobovi bosonoga španija je mrtva
treba ići do kraja vijesti i naći falte u travi
naći asfalt u vitrini
jesti zlatno žito u zelenoj bronzi
uzmi kajmak, kaže mira
ćuti trista spartanaca
kurve iz marksovog kožnog rokovnika
ja sam već odasvud odvedena kaže
treba čelik klicanja sasuti u grlo
da se svemu zalijepi za kožu
kao susam kao andrić
fenikse trajno najljepša trico
vatri vrati travu iz kose
čelik iz trave
pluća gladnim rusima orkestra prepusti da pate
dostojevskveno da orkestrom kastriraju ritam
brankovi ježevi žive
u venama pružnih radnika
u svojim kućicama recituju crkve
cvrkuću šarafima
duvaju promaje kroz vrata naroda
stvarnost je nehotična
kao drvo kundaka
Vladimir Đurišić je rođen 1982. godine u Titogradu. Diplomirao je na muzičkoj akademiji na Cetinju, gde je studirao muzičku pedagogiju i kompoziciju. Pohađa doktorske studije iz teorije umetnosti. Piše muziku, poeziju i eseje. Objavljuje u mnogim časopisima jugoslovenskih naroda i narodnosti. Objavio je knjigu pesama Ništa ubrzo neće eksplodirati (OKF, Cetinje, 2007). Za ovu knjigu dobio je glavnu nagradu Risto Ratković za 2007. godinu. Prevođen, zastupljen. Prevodi poeziju i eseje sa engleskog jezika. Piše muziku za tv, film i pozorište. Jedan je od osnivača i glavni urednik online književnog portala www.proletter.org. Jedan je od priređivača knjige izbora iz nove srpske poezije Van, tu: free (OKF, Cetinje, 2013). Živi u Podgorici.
Objavljivao u Agonu:
Agon broj 16, Slika psa u drvoredu
