Darko Šeparović

 

Morski pas je najbolji kućni ljubimac

 

Gomila, petak

Ovo je valjda petak ili su isparile kapljice iz
podrumskih teretana da bi porodile kišu.

Grad je natovaren mirisom pekara, sinusoidnom bukom
oštrih potpetica, taksisti odmaraju na giljotini križanja bez semafora.

Ovo je svakako petak glave riba vire iz smeća poput nepoželjnih češera
na božičnom drvcu, iznutrice su zagasite i lijepe.

Jutros smo na ulicu iznijeli polomljeni klavir mrtvu tišinu iz stana
ostavili gomili popodneva.

Petak su modrice, pobačeno
dijete prijateljske nepromišljenosti.

Nezaposlene kamikaze

moji prijatelji uzgojit će mahovinu na
izlizanim šankovima zavoda za zapošljavanje

i pokazivat će prema jugu kao da je izrasla u vlazi
preskupo obojanog tunela. njihova krv je plodna ali ne
stane u 140 znakova sms poruke.

naše vrijeme je komprimirano evoluciju jezika
onemogućuju brojevi

ali ako uspije izrasti  mahovina leptiri će dobiti osteoporozu
a plimni valovi koji jedu gradove vratit će se u svoje zahrđale
ambalaže.

moji prijatelji će izdahnuti i
potopiti sve jedrenjake.

Talidomidna djeca

naša djeca neće biti čađavi rudari
neće imati ni ruke zato se prestani brinuti
za njihovu buduću ljubav prema strojevima
sve smo isplanirali one rođene na državni praznik
ostavljamo raseljenim otocima neka tamo skladište
svoju radoznalost u napuštenim tvornicama  koje imaju
struju i podno grijanje iz onih prošlih radničih vremena
ostale vodimo u duboke šetnje po rasječenim šumama gdje
ćeš im uz zaleđenao jezero pričati laži o globalnom zatopljenju
brujanje tvoje unutrašnje arhitekture protjerat će uplašene
životinje na autocestu u sigurnu provaliju
na povratku raširi ruke u koncentrični zagrljaj i nadaj se
da će netko uskočiti
ono kao da grliš granatu pred paljenje
samo još beskorisnije

Homeland security

tidesetak sekunda nas nije bilo aerodromski
skener oljuštio je sve organe i bolesti zbog kojih putujemo
bilo je nemoguće zamisliti bijele krivulje kostura kako raznesene
ranjavaju kontrolore leta
putujemo bezopasno tromi bez ideje o eksplozivu koji oslobađa
koji će nas izvući iz svega što usporava
nas nema dragi M. postali smo
degenerirana statistika broj kojim država mjeri uspjeh na referendumu
o nama će televizija snimiti toplu ljudsku priču ali samo
ako se odlučimo detonirati
slika bradatog čovjeka na putovnici već je nekoliko godina
sumnjičava svaki put te pretražuju nabildani psi koji ne grizu
trebao si prije podrezati pucketajuću bradu smotati je u hodajući
grm koji reže kadar western filmova sasvim tup i prašnjav
turizam je odavno igra s fotoaparatom u ruci autopsija potpomognuta
kompjutorskim mišem
srednjovječni muškarci u izlizanim trenirkama koji su sve vidjeli
kad se napokon zavežeš i poletiš nitko ne stoji na gumiranoj pisti
nitko ne maše M.
nakon terorizma nekima ostaju lijepe žene nama
kanaderi koji mlijekom gase požare
to dvoje jednako nestvarno

Bezkaratno zlato

gusari smo u gradu bez zlata sve smo razdjelili
izvukli  zlatnu armaturu  iz toksičnih zubala bezvrijedne
krunice i mostove razmrvili u duboku tišinu
i razasuli je po spomenicima arhitekture
napokon grad ima oseku zvukova iznad sebe
noć se skuplja u pregib u zgrčenu novčanicu
kojom ćeš malo kasnije platiti jeftini taksi
požuri se razbij staklenu čašu o pod jer uskoro ćemo
sve piti iz tetrapaka od bespovratne kartonske ambalaže
raditi najoštrije mačeve koji nikoga ne ubijaju
ali poražene tjeraju u rasprodaju nakita
dokaznog materijala mrtve prošlosti

Bella prezenca

sunce je danas opasno rekla
je preplanula voditeljica dnevnika
ono rađa male tumore na koži
našu nepoželjnu djecu
zato pohabani starci grade betonske kolibe
uz more hladovinom kupuju lijepe žene u
staklenoj posteljini ostali kupači
svoju popucalu kožu liječe emulzijom s najvećim zaštitnim
faktorom od kojeg se topi led u kockicama i pogledi
snagatora s terase kafića
na otoku bez automobila samo preprženi ljudi izlaze
noću bez osobne iskaznice i života koji zaslužuje ime i
prezime
koji vrijedi biti otisnut na poleđini kovanice
jutro će dočekati sami nasukani ispod kamenog suncobrana
bezimene uvale sklupčani u molitvi
svojem južnom
preplanulom bogu

Dugi dani, kratki espresso

tama se razlila po
dubokom zaljevu
more je večeras kratki crni espresso
koji pijemo svako jutro dok nas
zapljuskuje prašina i miris
mrtvih riba u bijelim najlonskim vrećicama
naš razgovor trebao bi prekinuti turistički
do you speak english ili
nečija meka plava kosa ali
ništa se ne događa
ništa se ne mijenja
ponavlja se udaranje tupog
kofeinskog srca
prolaze znojni muškarci
nose gajbe svježeg pića
umotani u mokre ručnike kao
da su tog trenutka pobjegli iz
prepune plaže.

 

Darko Šeparović rođen je 1987. godine. Odrastao je u Veloj Luci, na ostrvu Korčula. Trenutno živi i studira u Zagrebu. Objavljuje poeziju i prozu.