Uroš Bojanović

 

Krug oko grada

 

***

Kada skine naočale
Dobro je, ne vidi me više
Ostvaruje moju najveću želju

U privatnoj ordinaciji
Preskupo plaćamo
Magični magnetni snop, što nam
Bučno spaljuje lobanju

Zatvoriš oči, vidiš djetinjstvo
Klinci trčkaraju po mekanom šljunku
Gledam kako granate silaze na moju ulicu
Milion šrapnela
Crta apstraktnu kompoziciju po zgradama
Od riječnog pijeska

Pišem svoju prvu knjigu
Komotan u aluminijumskoj stolici

Razvijam tikove
Koji će mi formirati lice

Život je zbilja za prekraćivanje
Ja sam mrtviji od boga
Zadihan kao pas
Promatram sprovod jednog od boljih
Među nama
I nekako nemam pojma

Teško podnosim tu ravnodušnost

Poželim nuklearni holokaust,

Na lokalnom nivou, a ti me baciš u krevet

I ja opet

Znam šta nas čeka


Gadna hemoterapija

Zaista gadna

Ali mi ćemo se izvući

Ponavljam za tobom

 

Budućnost je sjajna

 

Kubanka

Moraš se opustiti, ali
Tako je teško
Samo malčice pokušaj
Nekako

Ništa se nije dešavalo
Na moru, ali opet nekako
Držalo je pažnju

Čim smo došli
Ja sam odjurio na obalu
Bilo je nekih
Pola sedam, sedam
Nigdje kupača
Samo vjetar, klupa i ja
Provjerio sam kroz par dana
To je jedina klupa

Na čitavoj plaži

Znaš, kad si tamo
I pustiš pogled
Ima tu one produktivne depresije
Što ti začudo pomaže
Da ne zglajzaš
U njen teži oblik

Mirisala je ova
Turistička destinacija
Kada sam bacio stvari na krevet
Izabrao najšareniji šorc,
Majicu s dugim rukavima
Jer su mi ruke bile u neredu
I odtreperio s nekim
Kubankama da muziciram
Na njihovom maternjem
Neku Gloriu Estefan

One su čudne
Sve imaju stomačiće,
Guste obrve
I svo vrijeme ovog svijeta
Samo da tebi bude lijepo

Svoje društvo sam napustio poslije
Dva dana
Otišao s djevojkama
U Kubu
Zaposlio se u restoranu
I ovo sve napisao
Samo da saznate

Gdje se nalazim

 

***

Na kosturnici
U sred gradskog parka
Sivim sprejem ispisano
Јасна волим те

Zbog riječi
Na ćirilici
Veselo potrčaće
Nestrpljivi skeleti
Čije kosti će
Čudno srasti i
Brzo napraviti
Krug oko grada

Zaklani na istočnom frontu
Mrtvi partizani
Igraće

Kozaračko kolo

Harmonikaš
Pali Ibar
Moli te da mu pridržiš
Akord
Dok zubima
Otvara bocu, pa
Nazdravlja o tvoje čelo

Ležaćeš
Zatim
Gledati kako pete
Tabaju put hrabrosti
Da konačno priznaš

Jasna molim te
Ugušiću se bez tebe
Na ovom svijetu ima manje vazduha
Nego ispod tvoje
Božanske guzice
Da udahnem miris revolucije

Heja ho

 

***

Sisata Jasna
Konceptualna umjetnica
Jede pržen
Mrtav fetus,
Bombon u staklu,
Posteljicu uz krompir
U krvavom sosu
I
Plač u šoljici čaja

Svoje žrtve
Davi sisama
Bušilicom im
Probija glavu
Ispušta očni pritisak
Prstima
Kupi šlajm u sinusima

Jasna,
Konceptualna umjetnica je
Treba li to reći,
Moja prijateljica

Ona
Ne zna ništa da radi
Zna samo da
Ostane nevina

 

***

To veče su u gradu
Postavili prigušena svijetla
Bio je dan žalosti
Puštali su da pretiho ide
Kakav gruzijski libreto

Ja sam u novoj jakni
Svratio da se nađem sa
Ekipom iz paviljona
Montirao se za šankom
Zapalio i gledao

Borke mi je
Ponudio ulaznicu za predstojeće
Novogodišnje slavlje
Posudio mi cigaretu
I otvorio redovni napitak slabića

Provjerio sam stanje stvari
U toaletu
Puštao dim kroz preširok
Nos
Upratio Jasnu i Bilju
I čekao da se spojimo
U ničijemu prostoru

U međuvremenu su došli moji
Ali ja sam se odvojio i
Otišao do dugarica
Sa naslovnice Starta
Posipao se pepelom
I izlajao se
Kako sam se čuo sa tobom
I kako si u poruci naredila

Da me voliš pustio bi brkove

Fino mi stoje, kažem im
Ofarbao sam ih juče

Otvorio sam poruke u telefonu
I misleći kako bi preslatka fora bila
Da im pokažem tvoje naređenje
Vidio da tamo zapravo piše

Da me voliš pustio bi me da
Umrem

 

***

Šetamo tako
On, Olga i ja
Čudan decembar, nekako
Topao i miran
U našem gradu
Savršeno svejedno nam je
Da l’ smo mrtvi ili živi već odavno
Ne pravimo razliku

Teški teretnjaci
Razvaljuju prostor i vrijeme
Soničnim udarima
Kroz plavo svjetlo na semaforu
Muka nam je, beskrajno smo tužni

Ko je kome scenografija
Grad nama ili mi njemu
Znam samo da za pješake, šetače
I ljude

Nema prolaza

 

***

Njenu kiselu bulimiju
Kušam sa vrha supene kašike
Izbjeljujem joj i namještam kosu

U njenoj utrobi
Umire strah
Malo sa jedne
Malo sa druge ivice čaše

Sastavljam je

Glavu na trup
Prste na čašice
Sada ima četiri noge
Troma je

Usta namješta na
Grrr
Debelim listovima
Šuta moja ramena
Stavljam joj palce na oči
Istiskujem se

Ona je
Rijeka
Na njenim obalama
Federalni garnizon
Pere dvije košulje

Plivaju u njoj, ako im dopusti
Cvijetni trg
Na njenim grudima


Uroš Bojanović rođen je 1991. u Tesliću. Studira novinarstvo u Banjaluci. Piše poeziju, svira fretless bas. Objavio je dve zbirke poezije: Ja ne mogu ništa (2007) i Iz druge sobe (2011).