Uroš Bojanović
Krug oko grada
***
Kada skine naočale
Dobro je, ne vidi me više
Ostvaruje moju najveću želju
U privatnoj ordinaciji
Preskupo plaćamo
Magični magnetni snop, što nam
Bučno spaljuje lobanju
Zatvoriš oči, vidiš djetinjstvo
Klinci trčkaraju po mekanom šljunku
Gledam kako granate silaze na moju ulicu
Milion šrapnela
Crta apstraktnu kompoziciju po zgradama
Od riječnog pijeska
Pišem svoju prvu knjigu
Komotan u aluminijumskoj stolici
Razvijam tikove
Koji će mi formirati lice
Život je zbilja za prekraćivanje
Ja sam mrtviji od boga
Zadihan kao pas
Promatram sprovod jednog od boljih
Među nama
I nekako nemam pojma
Teško podnosim tu ravnodušnost
Poželim nuklearni holokaust,
Na lokalnom nivou, a ti me baciš u krevet
I ja opet
Znam šta nas čeka
Gadna hemoterapija
Zaista gadna
Ali mi ćemo se izvući
Ponavljam za tobom
Budućnost je sjajna
Kubanka
Moraš se opustiti, ali
Tako je teško
Samo malčice pokušaj
Nekako
Ništa se nije dešavalo
Na moru, ali opet nekako
Držalo je pažnju
Čim smo došli
Ja sam odjurio na obalu
Bilo je nekih
Pola sedam, sedam
Nigdje kupača
Samo vjetar, klupa i ja
Provjerio sam kroz par dana
To je jedina klupa
Na čitavoj plaži
Znaš, kad si tamo
I pustiš pogled
Ima tu one produktivne depresije
Što ti začudo pomaže
Da ne zglajzaš
U njen teži oblik
Mirisala je ova
Turistička destinacija
Kada sam bacio stvari na krevet
Izabrao najšareniji šorc,
Majicu s dugim rukavima
Jer su mi ruke bile u neredu
I odtreperio s nekim
Kubankama da muziciram
Na njihovom maternjem
Neku Gloriu Estefan
One su čudne
Sve imaju stomačiće,
Guste obrve
I svo vrijeme ovog svijeta
Samo da tebi bude lijepo
Svoje društvo sam napustio poslije
Dva dana
Otišao s djevojkama
U Kubu
Zaposlio se u restoranu
I ovo sve napisao
Samo da saznate
Gdje se nalazim
***
Na kosturnici
U sred gradskog parka
Sivim sprejem ispisano
Јасна волим те
Zbog riječi
Na ćirilici
Veselo potrčaće
Nestrpljivi skeleti
Čije kosti će
Čudno srasti i
Brzo napraviti
Krug oko grada
Zaklani na istočnom frontu
Mrtvi partizani
Igraće
Kozaračko kolo
Harmonikaš
Pali Ibar
Moli te da mu pridržiš
Akord
Dok zubima
Otvara bocu, pa
Nazdravlja o tvoje čelo
Ležaćeš
Zatim
Gledati kako pete
Tabaju put hrabrosti
Da konačno priznaš
Jasna molim te
Ugušiću se bez tebe
Na ovom svijetu ima manje vazduha
Nego ispod tvoje
Božanske guzice
Da udahnem miris revolucije
Heja ho
***
Sisata Jasna
Konceptualna umjetnica
Jede pržen
Mrtav fetus,
Bombon u staklu,
Posteljicu uz krompir
U krvavom sosu
I
Plač u šoljici čaja
Svoje žrtve
Davi sisama
Bušilicom im
Probija glavu
Ispušta očni pritisak
Prstima
Kupi šlajm u sinusima
Jasna,
Konceptualna umjetnica je
Treba li to reći,
Moja prijateljica
Ona
Ne zna ništa da radi
Zna samo da
Ostane nevina
***
To veče su u gradu
Postavili prigušena svijetla
Bio je dan žalosti
Puštali su da pretiho ide
Kakav gruzijski libreto
Ja sam u novoj jakni
Svratio da se nađem sa
Ekipom iz paviljona
Montirao se za šankom
Zapalio i gledao
Borke mi je
Ponudio ulaznicu za predstojeće
Novogodišnje slavlje
Posudio mi cigaretu
I otvorio redovni napitak slabića
Provjerio sam stanje stvari
U toaletu
Puštao dim kroz preširok
Nos
Upratio Jasnu i Bilju
I čekao da se spojimo
U ničijemu prostoru
U međuvremenu su došli moji
Ali ja sam se odvojio i
Otišao do dugarica
Sa naslovnice Starta
Posipao se pepelom
I izlajao se
Kako sam se čuo sa tobom
I kako si u poruci naredila
Da me voliš pustio bi brkove
Fino mi stoje, kažem im
Ofarbao sam ih juče
Otvorio sam poruke u telefonu
I misleći kako bi preslatka fora bila
Da im pokažem tvoje naređenje
Vidio da tamo zapravo piše
Da me voliš pustio bi me da
Umrem
***
Šetamo tako
On, Olga i ja
Čudan decembar, nekako
Topao i miran
U našem gradu
Savršeno svejedno nam je
Da l’ smo mrtvi ili živi već odavno
Ne pravimo razliku
Teški teretnjaci
Razvaljuju prostor i vrijeme
Soničnim udarima
Kroz plavo svjetlo na semaforu
Muka nam je, beskrajno smo tužni
Ko je kome scenografija
Grad nama ili mi njemu
Znam samo da za pješake, šetače
I ljude
Nema prolaza
***
Njenu kiselu bulimiju
Kušam sa vrha supene kašike
Izbjeljujem joj i namještam kosu
U njenoj utrobi
Umire strah
Malo sa jedne
Malo sa druge ivice čaše
Sastavljam je
Glavu na trup
Prste na čašice
Sada ima četiri noge
Troma je
Usta namješta na
Grrr
Debelim listovima
Šuta moja ramena
Stavljam joj palce na oči
Istiskujem se
Ona je
Rijeka
Na njenim obalama
Federalni garnizon
Pere dvije košulje
Plivaju u njoj, ako im dopusti
Cvijetni trg
Na njenim grudima
Uroš Bojanović rođen je 1991. u Tesliću. Studira novinarstvo u Banjaluci. Piše poeziju, svira fretless bas. Objavio je dve zbirke poezije: Ja ne mogu ništa (2007) i Iz druge sobe (2011).