Miloš Đurđević 

Neželjeni gosti i dugovi

 

Neželjeni gosti i dugovi

ovdje nitko ne umire oni još uvijek stoje
na ulici šuplja im koljena mlitave
ruke nikuda ne odlaze nikud ne kreću
kao da su zastali korak unatrag njihova je

mjera i opseg sjene sve kraće svakog
jutra sve uže do sutona iza onog
drugog ugla htio bih im možda sredinom
dana prići i kao da sam u prolazu reći zašto

stojite kruh nije u mojim rukama jedina
realnost je poput krljušti po kojoj ste gacali
i tišine u kojoj ste zateturali i zakašljali se
kao da vam smrt struže u grlu premda

ste znali da darove zbog kojih ste se jednom
okupili u punom krugu nitko ne želi uzeti
zatim sam obrisao ruke i pustio vodu
da teče jer je slavina kapala cijelu noć

 

Disanje

            za Toshia Matsumota  

 

dani spljošteni od vreline ni
oblaci ne mogu disati betonske
pregrade i okrugli prozori u rasteru

val za valom zapljuskuje niske krovove
kao nepomičan bat po golemom spuštenom
zvonu spojevi nisu karike kao što se na

uvijek istoj slici crvena uvijek pojavljuje
pod krinom kao ukras slučajan prolaznik
ograde i stubišta uvijek su otvoreni uvijek

iznova nerazumljivi i precizni kamene grede
čelični kablovi u kamenolomu i borovi koji
proviruju na vrhu litice svaki zamah čekića

izbrojen je i ponovljen tisuće kliješta na
zidovima hrama tisuće čavala u pregradama
poput polja na padinama praznina je vidljiva

vrata su zakrivljena kao keson i titraju
od bolesti i napora ruke koje povlače
tkalački stan nijeme su kao kamen smrt

i bijeda ponavljaju se ali samo kao tuđe

 

Ubrzanje

 

u kutiji na stolu pronašao sam račun iz trgovine
Canton Bazaar 616 Grand Avenue San Francisco
cijeli dan prao sam ruke i razmišljao kako
nisam uspio snimiti prosjaka na ulici u čajani

dali su mi ključ od zahoda jer sam sjedio sâm
a njih je zabavljala moja blijeda pût statueta pisara
od gline bila je meka i jeftina baš kao dvije tisuće
autoportreta u istom kadru Sacramento i Clay Street

keramičko pročelje i požarne stepenice 1925. na zabatu
Hotel Republic golemi lampioni okačeni u glavnoj ulici
obilježavaju drugačiju obljetnicu kao i natpis TURN LEFT
u prozoru iznad knjižare i automobil u muzeju pored

noćnog bara Hungry I i viski u Buddha baru s Min Htetom
nazdravljali smo njegovom policijskom budizmu i
seoskom idiotu koji je češkao trbuh buljeći u izlog
All you can eat svi su u zatvoru rekao je prosjak je

tresao plastičnu šalicu i slinio pa nismo vidjeli
Gold Mountain Monastery pored autobusne stanice
žurili smo da se slikamo u Kerouacovom prolazu
kod starog smetlišta i natpisa Poetry is the shadow

 

Utočište

 

zavrti se na balkonu
i skoči skoči kao
zeleni žir kad prsne na

pločniku po tvojim novim
zidovima sunce prosipa sol
odsjaj srebrnih muha

pulsira i pišti one broje
dane koji se šire i u trenu
ih odapinju što radiš ovdje?

na balkonu je ostala tamna
mrlja sada škripi i sjaji se
na suncu u nju si ugazio

do gležnja kao u pijesak razmišljaš
o kukcima i vapnu opet o bjelini
što radiš ovdje? što radiš ovdje?

 

Cennino Cennini

 

zaustavio sam auto uz cestu
bila je nedjelja završetak ljeta

od jutra vozio sam prema sjeveru
sada se spuštam duž istočne obale

uz gornji rub ploče azzuro
oltra marino je kamenčić u ladici

s tog mjesta sve će zablistati
slušaš li? slušaš li me dobro?

ne razmišljaj o šibama prutićima
žbicama kako se vezuju snopovi

to što vidiš snažno je i jarko
kako ispred tebe kako i visoko gore

tucanik na odmorištu nasut je da sazri
ne drobi se ni nakon osam dana

uzmi samo one s vrha scodella je sada
isprana biacca jesi li me saslušao?

 

Misli za travanj

 

boje kao i bijeda
ljetni požari
egzotične bolesti
nemaju povijest
njihovi učinci
odaju slabo pamćenje
anakronični su kao i
fantazije o izgnanstvu
i siromaštvu u karanteni

 

***                            

za T. Š.

 

kada je gdje je izašao mjesec
dvije zdjelice
bit će dovoljne
tri kotača
nebo u naborima je zupčanik
zaštiti se od gladi
jer rub je prekoračen
a mi nismo gotovi

 

Povijest redukcije

 

I.

radnici su isjekli pločnik iskopali kanal
i pored njega poslagali široke cijevi
uredne i mirne kao Morandijeve karafe

žućkasto siva zemlja uvijek je podloga
uvijek odvojena tupa i neopipljiva ni kapi
vode solidarna kao i golema pustara

koju smo netremice satima promatrali
na letu prema Zapadnoj obali
jesi li vidio? i njihovu zemlju izbrisat će

pustinja rekao mi je prijatelj Palestinac
dok smo čekali prtljagu njegova je opet bila
zagubljena suhi vjetar s oceana prestao je

puhati čim smo ušli u grad zbog toga
palme svjetlucaju parkovi su tamni
kao vinski podrumi u rasteru ulica

od Union Squarea do Fishermans Wharfa
auti i tramvaji ljeskaju se na suncu
kao tuljani pred turistima kao staklenke

sterilizirane u ranu jesen kod Presidia 

 

II.

 

Walter nas je slagao
nepomičnost i spokoj su bezlični
sada obilazi kontejnere tegli
prazne boce i za sebe mrmlja

o izvornoj solidarnosti svih
vidljivih predmeta o čarobnom
grahu u Chicagu kako je
jednom otputovao u Winti

i slične koještarije praznina
može biti lijevak ili tuljac
u ruksaku s njim sam se
fotografirao i bili smo zgodan

par a lijevak je delirij vodovodne
cijevi obmana obična plošna i
prijeteća kao i demokracija
snimljena s leđa svi znamo

da su glad bijeda očaj i
žudnja predvidljivi
smjenjuju se i stružu
kao pun i prazan mjesec

 

III.

 

svjetlo će se ugasiti
nitko neće pokucati na vrata

sanjao sam vrč i čašu ujutro su
divlje guske proletjele iznad zgrade

ako je reciklaža politika repeticije
masa je kompost valja se ulicama

ishlapi ne klija hranilište je ograđeno
dođi sleti zašto ne dolaziš jug će uvijek

biti zelen i tamnoplav težak kao puna
boca koju odmah ispustiš iz ruke

svjetlo će se ugasiti

nitko neće pokucati na vrata

 

Miloš Đurđević rođen je 1961. na otoku Rabu. Do sada je objavio: Pejzaži ili kružno traženje riječi (Književna omladina Srbije, Beograd, 1989), U zrcalu (Naklada MD, Zagreb, 1994), Žetva (Durieux, Zagreb, 1997), Umbrijska sunčanica i druge pjesme (MeandarMedia, Zagreb, 2010). Na engleskom mu je objavljena knjiga Morse, My Deaf Friend (Ugly Duckling Presse, Brooklyn, New York, 2014).
Objavio je i dve knjige eseja i književnih kritika: Podnevni pljusak, Pop&Pop, Zagreb, 2003 i Sjene na vodi, Antibarbarus, Zagreb, 2009. Priredio je antologiju savremene hrvatske poezije Rušenje orfičkog hrama (dva izdanja), izbor iz savremene svetske poezije (Glasovi u prolazu, Biakova, Zagreb, 2008). Priredio je izabrane pesme slovenačkog pesnika Uroša Zupana i izabrane pesme škotskog pesnika Dona Patersona.
Uređuje hrvatski domen web-časopisa za savremenu međunarodnu poeziju Poetry International Web – PIW www.poetryinternational.org sa sedištem u Roterdamu. Tridesetak knjiga iz područja filozofije, teorije, proze i poezije preveo je s engleskog jezika. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik.