Sve zavisi od krila

 

Posjeta jednom slobodnom području


Krademo se polagano u Glipoteci; dospjesmo
na kraju u „Landskab fra Saint- Rèmy“.

Godina je Pariške komune. Zeleno drhtanje
klizi kroz travu. Sad,

samo jedan minut prije, sklopio je Vincent
van Gogh štafelaj i spičio kući!

Mi dreždimo, gledamo oblake kako se gomilaju
i nestaju. Mi dreždimo i pijemo svjetlost

na barikadama trenutka.



Ponovno viđenje


Tri putne torbe i
četiri stotine milja.
Kod kuće nas sreće
zelena julska anarhija:

Posvud mali sindikati
travki, kopriva i
brezove mace prijete da dignu
u vazduh stepenište.

Pošljunčana mjesta već su
plavo zapaljena, vrtnjak
je oduzet! Ulazim u

kuću, pomažem da izleti
jednom bumbaru mitološke
veličine. Ili smo to mi

koji smo stali u razvoju?



Ovaj dan


Dok zemlja slavi jednu mrtvu revoluciju
ti pipaš po svojim sivim tangentama

Jedan prijatelj želi usvojiti dijete
i moli te za potvrdu:

Jedna pjesma koja leži
veoma blizu stvarnosti.

*
S druge strane mora
budućnost je nekoliko sati kraća.

Tvoj očuh krvari iz grla.
Rendgentska je slika fiksirana:

Oblak na tvom horizontu
fleka je na njegovim plućima.

*
U svitanje krevet se iznenada
zatresao par sekundi.

Jesi li zaboravio da su stijene
u bunaru vuklanskog porijekla?

Ali božica zemlje tek se
okrenula u snu...

*

Ti ne moraš nikad iznijeti ćerku
I bježati gologuz niz ulicu.

Ovog si dana privilegovan
Da živiš uspravno.



Yonáha


Za nju se govorilo da zna.
Ona je bila yonáha, ona-koja-sanja.

Svi bijelci za nju misionari su i trgovci
a mi nismo imali ništa za prodaju.
Uljudno je tumačila da njen narod
već poznaje velike istine:

- Kad je Stari svijet gradio na sve je mislio.
Ali dok stvarao je sebe samog zaboravio je donji dio...
Bez čvrsta tla teturao se uokolo u osam pravaca.
Sve dok se nije napregao i nas izmislio!

Mi Nakinoueri rođeni smo iz njegove čežnje za tlom.
Mi smo noge Svevišnjega.
Zato smo mi ružni i prljavi
i naš život pun posrnuća i povrijeda.

I lutamo tako bespomoćno i besciljno.
Ali kroz nas ide on preko svoje tvorevine,
pleše po vrelom ugljenu.



Noćne ptice


Obdanice sve je nepomično.
Ptice su zamukle, mi se
držimo šume, nervozni kao gušteri.
Dugo sam otimao drijemežu
u sumrak i nanovo prodisao.
Sjedeli smo u kuhinji i pričali
do dugo u noć, prozori otškrinuti
prema vrtu i grad: čulo se

udaljeno cilikanje jata morskih
lastavica, koje su vazdan čekale negde
uz obalu na zalazak sunca i sad
prolijeću s juga preko Lunda
kako bi obnoć zemlju napustili.


sa švedskog preveo Refik Ličina



Niklas Ternlund (Niklas Törlund) je rođen 1950. godine u Stokholmu, nastanjen je u Lundu. Pjesnik, muzičar, prevodilac i orintolog. U poeziji je debitovao 1977. godine zbirkom  Između ledenih doba (Mellan istiderna). Švedska nacionalna enciklopedija naziva ga „jednim od  najistaknutijih natur-liričara“, dok kritika ističe njegovu istorijsku prespektivu, duhovnost i ličnu arhelogiju karakterističnu za zbirku Ti si šaman! (Du är shamanen! 1998).  U poslednjoj zbirci, Sve zavisi od krila (Allt beror på vingar,  2003),  pesnik predstavlja lirski album zapisa o njegovim prijateljima, pticama.