srđan mršić

sviđa mi se da ti ne bude prijatno

 

 

lasciate ogne speranza
voi ch’intrate

poezija bi mogla biti i jama
a ti ako voliš u nju lezi
prisluži se
i cepti

ikare ikare
šapću zbunjene purice
ne kiti se tuđim perjem

 

dedale dedale
grakću kokoške
sunce ti ga žarko grijalo

isače isače
crvljiva je jabuka
galileo se u grobu ipak ne prevrće

 

isuse isuse
ostavi se alhemije
djeca se pjana vinom podapiru

na dnu neba igrala je lastiš sa posejdonovim sinom
odgrizla mu glavić kad je pokušao da je poljubi
otada oblaci gube značenje
liče na uprženu spermu

gavrilo

naše će žene prositi po beču
čistiti po dvoru
služiti gospodu

za to će se vrijeme
bečlijke
orošavati


poslužena večera
zgužvan tlocrt termoelektrane sa kineskim štapićima

ovo je posljednji put da intervenišemo

a vi razmislite zašto misao o maćehi djeluje zlokobno
bez obzira čiju sliku potapamo u čajnik alegorije

 

tražeći plast
u igli
nađosmo slast
u krvi

dok nigdina kazaljkom krila prišiva
akrofobnim anđelima

beskrajni plavi krug i u njemu zvezda

svjetlosti žedne oči morskih zvijezda
uprte ka površini

možda je noć

ispod naslaga sala
i dalje mršavo tijelo

ispod savršene čistoće
klokoću govna

kiše
dani loši

budnuješ bez spokoja
u studu grobnice

bori se

   kakav je to bio posao smrti
   kakva demonstracija sile

 

generalštab upućuje molitve euklidu
prije planiranja topografskog igrokaza
koreografija je zavičajno
podzemna

     jer svi smo mi odozdo
     zemljače

u jezgri zavrelog ugljika traje prozivka
za buduća neka pokoljenja
u vojnim knjižicama
na sigurnom su
naše najbolje nenapisane knjige

 

 

Srđan Mršić (1985, Sarajevo) studirao je književnost i bavio se pozorištem.
Objavio je knjigu Krici iz geta (2010, nagrada Fra Grgo Martić).