željko janković

warszawa

 

 

THE RIVER MURDERS

 

osetićeš blizinu vode
putem koji je sada već progutala vegetacija
ne vraćaj se ukoliko nas ne pronađeš tamo gde si nas ostavio

 

pokušaj sa pustinjom i gvožđem

 

MATINE SA PLESOM I VRAČANJEM

 

boja sunca
od cinobera do španske crvene
kao najbrutalnije zeleno
ili mnoštvo kojim bih bio okružen da boje u spektru nisu ograničene

 

pogled usmeren samo na pokret postaje ruda u hlađenju
ali ga voda ne poznaje
nerastvoren
nestajaće očiglednije od drugih

 

oživite ga i ponovo će izabrati najkraći put
baš kao sunce
vermilion alizarin crimson

 

ZABAVA ZA ODRASLE

 

iznajmiti kostim
i ubediti ih u to da adam nikada neće isplivati na površinu
ni za trenutak ih ne ostavljati same

 

izazvati potop
i izaći kroz zadnje dvorište
tako kao da više ništa ne može da vam se dogodi

 

osumnjičiti batlera

 

POLTERGEIST

 

neprijatan za sve koji ga nisu poznavali
steinhof
precrtani grafit
razlika koja se ne nadovezuje

 

prodire u svaki ugao
ne sakrivajući to da mu je sada gotovo sve u visini očiju

 

uzrok smrti
zasvođena bela tavanica
vergilije                             

 

SEMELPARITIJA

 

ništa me više neće osloboditi sumnje
a najmanje način na koji sam pokušala da mu se približim

 

središte je krajnost
nije ni čudo što umire svaki put posle parenja

 

BRANHME

najdalekosežniji pogled je ujedno i najtužnija uspomena
oni zaslužuju jedno drugo

 

INFINITEZIMALNI RAČUN

 

sada je pomisao na nešto najmanje
najsićušnije
nešto čija je apsolutna vrednost manja od bilo kog realnog broja
na nešto nedeljivo
i kvantno
zapravo pomisao na kaznenu ekspediciju

 

BETON

 

danas je utorak
ne bih mogao da podnesem još jedan susret na stepenicama
helena živi sedam spratova niže

 

oduvek je bilo zadovoljstvo sedeti u hodniku 
imam 30
i nemam više nikakvih izgleda

 

odjeknuo je glas koji sam nekada pratio na stenveju
da bih ga ubrzo začuo još jednom
rođen sam sa repom

 

tek onako
odvezao sam se liftom do desetog sprata
i niko me nije video kada sam ušao u stan br 49

 

lakomislen sam
plaši me prećutnost materije                                 

 

FADENSONNEN

 

zebra
pilastri na operi
ruke koje brišu krovni svetlarnik
svejedno je

 

ovde ne postoji mesto na kojem nisam naišao na tragove kočenja

 

GOLI GRAD

 

kiša
izvesnost da mu više ništa neće poći za rukom
samoprezir
istorijsko jezgro grada

 

prolaznik koji kolebljivo sklapa kišobran
i dutch angle
leš poverenika u haustoru
pomisao da je borba od samog početka bila nameštena

 

hotel
i zatvaranje metroa
izbačeni kadar sa konsijeržom
spori klub

 

bojazan da je izabrao pravac koji bi svako mogao da predvidi      
nespremnost na primirje

 

donji rakurs
i vrata za koja mu je rečeno da vode u suteren
iste bočne ulice

 

STVARANJE DVOJNIKA

 

pokušaj da ih spojiš a da to ne izgleda kao nasilno razdvajanje
jer neko od njih mora umreti

 

otprilike
tako sam oduvek zamišljao zastarevanje zločina

 

AUTOPORTRET SA ČETRDESETPETICOM

 

sanjala sam reku
i zimski pejsaž sa dalekovodima
sigurna sam da je srna u vodi dobar znak

 

imam nesigurno pamćenje
možda i više nego što bih to sebi mogla da predstavim

 

noćas sam izašla oko 02
znajući da će voda da se prelije iz kade
imam letnjikovac na zapadu

 

iako živim sama
nisam mogla da naslutim mesto na kojem će težina da prevagne
niti sam mogla da blefiram
neko mi je rekao da ličim na toma verlainea

 

volim bretonsku čipku
i uopšte ne verujem da bi me sada bilo ko prepoznao
moje kosti nikada neće očvrsnuti

 

 

 

Željko Janković (Pančevo, 1983) objavio je zbirku poezije Karl Ginter u dvostrukoj ekspoziciji (Šumadijske metafore, 2010; Brankova nagrada, nagrada Aladin Lukač).