marko stojkić


polisomnografija

 

 

(23:55)

danas kao
da si već video, čuo,
već dodirnuo, vodio ljubav
sa ovim rečima.

(23:57)

sklisko, upaljač. njegov cap-točak,
vreli jezičak čarobno plave boje u korenu,
recimo to da plamen zauzme uvek isti oblik,
napravi rupu u prostoru, to kako
poslušno iščezne čim
sklonim prst sa dugmeta za plin.

(02:21)

noć je lomljiva,
zastave pocepane, zaspaću
na zidu kao leptir.

(02:29)

a zatim nepravilne
smene frigidnosti i promiskuiteta:
alkohol, tabletice, studenti, kamere, novac,
tatui, leptir na gluteusu, orijentalni
tribali, vera u čuda, pirsing,
fascinacija vozovima.

(02:32)

hekelov pehštajn još uvek spava,
u naslonjači, sa rukama zabačenim
iza leđa i glavom mlitavo
naslonjenom na rame, u crvenoj
košulji, crvenog lica, golih
crvenih stopala, sav crven
na crvenom tepihu.

(02:47)

prolaznici,
njihovo gnjecavo ravnodušje.

(03:00)

recimo repetitivno: šare
na kaputu, karo-tekstura, pamuk,
fini reljef, peckavost, prelivi,
i onda rez, snapshot:
paučina, batrganje, prekidač,
mesečina i naravno opet:
koža, led, jeza pri pomisli,
recimo repetitivno: šaržer,
samoobmana, iz čistog
besa, jedan jedini
pokret, obarač, tekstura,
zavist, sastaviti se,
sašiti se iz krpica.

(03:06)

miris znoja, čežnje, gladi,
latice, kraci na vetrenjačama,
van gogovi radnici dok večeraju.
pa miris lokalne radio stanice predveče
i u devet u petnaest u krčmi na uglu
kartaroši: dve dame, žandar, kec, desetka.
uvek za istim stolom pored šanka,
bezbroj puta iste ispovesti – otac me je
dugo tukao zbog nevažnih stvari –
i ista hvalisanja – poznajem
ljude od uticaja.  sve te
karikature od lica. sva ta,
kako da kažem, patnja.

(04:55)

za šta smo se dokurca borili?
za ovu inflaciju reči ili možda
za apsolutnu vlast u lavirintu, za
ovu sterilnu idolatriju, okamenjenu
istoriju, za ovaj
malokrvni simulakrum?

.

 

 

Marko Stojkić je rođen 1981. godine u  Smederevu. Od 1997. do 2011. živeo u Beogradu. Trenutno živi u Nemačkoj gde radi kao lekar. Poeziju objavljuje u časopisima i na internetu. Objavio zbirke pesama: Laki bolovi (Mostart, Zemun, 2011) i Šecele (Povelja, 2013). Prevodi sa nemačkog jezika savremenu poeziju.


od istog autora

Kućna tehnika miruje
Identitet kao kretanje
Stvaralački tabu
Neli Zaks ili mogućnost poezije nakon genocida
Asketa sprovodi praksu
Temat o Tomasu Klingu
Samba i gnoza

.