ARHIVA

 

 

 

 

 

 


uvodna reč

         
         Sedmi broj časopisa Agon u rubrici prevedena poezija čitaocima predstavlja pesme Uvea Kolbea (u prevodu Marka Stojkića), nemačkog pesnika koji je nedavno bio gost Beograda u okviru obeležavanja Svetskog dana poezije 2010. Nasuprot jezičkoj igravosti koja je u nemačkoj poeziji vladala u godinama kada je Kolbe počeo da objavljuje pesme, u njegovom pesništvu je primetno građenje atmosfere jednostavnim tonom koji često kulminira neobičnim i grotesknim obrtima, u duhu ekscentričnog i disidentskog imidža koji je autor o sebi izgrađivao. Nasuprot Kolbeu, jedan od najpoznatijih i najprevođenijih savremenih holandskih pesnika, Ruther Kopland (u prevodu Biljane Rasulić) piše melanholičnu poeziju u kojoj je prisutan neizvestan pokušaj rekonstrukcije sećanja, i stvaranja prostora praznine, kao mogućeg prostora eskapizma.
         U rubrici poezija stihove objavljuju Patrik Kovalski, Zoran M. Mandić, Milo Jukić i Petra Đuričić. Kovalski je zastupljen jednim celovitim poetskim ciklusom u kojem su motivi hemijskih elemenata polazna tačka za razvitak očuđenog i jezički razlomljenog diskursa koji se može tumačiti i kao kritički govor o duhu kolektiviteta i ritualnog. Postmoderne ideje odnosa jezičke konstrukcije i postojanja čest su motiv u pesmama Zorana M. Mandića koje ovom prilikom objavljujemo. Te ideje pesnik ostvaruje i kroz formu izrazito kratkih stihova-fragmenata koji se u ovoj igri značenja kaleme jedan na drugi. Pisane u pripovednoj tehnici, gotovo po pravilu u prvom licu jednine, pesme Mila Jukića su često okrenute prošlosti, kako u istorijskom, tako i u subjektivnijem, ličnom smislu. Mlada hrvatska pesnikinja Petra Đuričić kroz pesme u prozi neguje zanimljiv pristup, donekle sličan nadrealističkoj tehnici automatskog pisanja, dok je u njenim stihovima prisutan smeo i autentičan erotski naboj.
          Rubrika o poeziji, koja je po pravilu tematskog karaktera, u ovom broju donosi separat Ars Autopoetica, posvećen autopoetičkim tekstovima. Pred zainteresovane autore/ke postavili smo zadatak da prilože jednu svoju pesmu i proprate je autopoetičkim tekstom u kojem bi prokomentarisali proces stvaranja i poetske strategije koje su prilikom pisanja koristili. Značaj ovog temata je još i veći ako se ima u vidu činjenica da ovdašnja književna javnost i dalje nesrazmerno favorizuje mistifikovan proces stvaranja, bezuslovno ga odvajajući od mogućnosti i potrebe bilo kakvog autokomentara. Na ovaj, nimalo jednostavan zadatak, odgovorili su Petar Miloradović, Oto Horvat, Maja Ručević, Uroš Kotlajić, Petar Matović, Tanja Marković, Bojan Samson i Milan Dobričić. Uredništvo im se ovom prilikom zahvaljuje na saradnji.

 

Vladimir Stojnić