GERASIM LUKA
(Ghérasim Luca)
Rođen je u Bukureštu 1913. u liberalnoj jevrejskoj sredini. Od mladosti je bio u kontaktu sa nekoliko jezika, ponajviše sa francuskim. Sarađuje sa nadrealistički orijentisanim („frenetičnim“) časopisima, poput Alge i Unu. Krajem tridesetih godina, usredsređuje se na produkciju pariskog nadrealizma, sa kojim su povezani njegovi prijatelji Žak Herold i Viktor Brauner. Dopisuje sa sa Bretonom, ali posetivši Pariz, odbija da se sastane s njim. Za vreme Drugog svetskog rata, uspeva da prebegne u Rumuniju i spase se.
U ovom kratkom periodu slobode pre socijalizma, Luka doživljava književni i umetnički preporod i vodi jednu nadrealističku grupu sa nekoliko prijatelja. Poseduje štampariju i mesto za izlaganje crteža, umnožava letke, skuplja umetničke predmete i prihvata francuski jezik u želji da raskine sa maternjim. Međutim, sa pedeset dve godine napušta Rumuniju i posle mnogo peripetija se seli u Pariz.
Njegove pesme, crteži i kolaži (kubomanije) objavljivani su u časopisu Phases. Izdavačka kuća Soleil Noir sedamdesetih godina objavljuje Lukine knjige-objekte praćene snimkom čitanja.
Pored rada na jeziku, zajedno sa efektima mucanja koje je opisao Žil Delez – bitna je i režija njegovih tekstova, kao i rad na celom telu koji je za njega predstavljao javno čitanje na festivalima poezije, šezdesetih godina, od kojih su neki, naročito oni u Amsterdamu i Njujorku, ostali čuveni i danas.
Ne mareći mnogo za reč poezija, Luka je svoju umetnost nazivao „ontofonijom“, time ističući prevashodnost zvučne dimenzije svojih radova.
Izbačen iz svog stana, gde je živeo bez dokumenata, kao deklarisani apatrid, Gerasim Luka se ubio u januaru 1994, skočivši u Senu.
Izabrana bibliografija: Héros-Limite (1953), Sept slogans ontophoniques (1963), Poésie élémentaire (1966), Dé-Monologue (1969), La Fin du monde (1969), Le Chant de la carpe (1973, 2001), Paralipomènes (1976), La proie s'ombre (1991). Gallimard je nekoliko Lukinih plaketa spojio i objavio u knjizi Héros-Limite (2001).
Odjek tela
posudi mi svoj mozak
uruči mi svoj obruč
svoju sedilju svoju sigurnost
svoju trešnjicu
ustupi mi svoju trešnjicu
ili barem neku drugu
predoči me svojim podočnjacima
ustremi se
u središte mog bića
postani krug tog središta
trougao tog kruga
kvadratura mojih noktiju
postani to ili ono ili barem
neko drugi
ali hodi za mnom preda mnom
zavodljivosti
između noći tvoje nagoće i zore tvojih obraza
između ivica tvog lica i opala tvojih stopala
između vremena tvog temena i prostora tvog razbora
između čengela tvog čela i kapi tvojih kapaka
između učkura tvojih ručki i kosina tvojih kostiju
između do tvog domalog prsta i re tvojih rebara
između režnja tvoje mrežnjače i riže tvoga irisa
između lave tvoje glave i nevolja tvojih pršljenova
između akta tvog zatiljka i uvale tvoje vulve
između trica tvojih trepavica i srsi tvojih prstiju
između maljeva tvojih malja i rude tvojih grudi
između pesama tvojih pesnica i štiva tvojih tetiva
između mena tvojih ramena i zona tvoga znoja
između laka tvojih lakata i kravata tvog vrata
između žive tvojih živaca i zova tvojih guzova
između puta tvoje puti i duži tvoje duše
između košpe tvoje kože i košuta tvojih kostiju
između arija tvojih arterija i praha tvog daha
između distiha tvojih sisa i sisa tvoga rista
između člana tvog članka i puha tvojih pazuha
između brvna tvojih obrva i trzaja tvog torzoa
između ića tvojih mišića i drva tvojih nozdrva
između žića tvojih mišića i srede tvog srednjaka
između bradve tvoje brade i šačice tvojih čašica
između petice tvoje pete i dvojke tvog podvaljka
između žice tvoje dužice i podoknica tvojih podočnjaka
između prsa tvojih prstiju i možda tvog mozga
između osana tvojih usana i globe tvojih zglobova
između pročelja tvoga čela i like tvoga lika
između plitkog tvojih pluća i plitkog tvog palca
između hristova tvojih ristova i lana tvog dlana
između godova tvojih jagodica i leća tvojih pleća
između mladeži tvojih mladeža i lista tvog lista
između razine tvojih obraza i onoga tvojih nogu
između asa tvog glasa i puba tvog pubisa
između kova tvojih kukova i klice tvoje karlice
između dara tvojih bedara i trena tvojih vena
između ilovače tvog milovanja i sredine tvog srca
između kolja tvojih kolena i imena broja
pupka tvoje vrpce
Kraj sveta
ja te florišem
ti me fauniš
Ja te uputenjujem
ja te dverim
i zaprozorim te
ti me okosneš
ti me okeanjuješ
ti me izdrskaš
ti me smeteorićuješ
Ja te uzlatnoključam
ja te poizvanrednjujem
ti me paroksužavaš
Ti me paroksužavaš
i paradoksuješ
ja te zaklavsenjujem
ti me ispotihaš
ti me ozrcaljuješ
ja te rukosatim
Ti me zabludaš
ti me zaoaziš
ti me sptičavaš
ti me insektuoznjuješ
okatarakterišeš
Ja te mesečarim
ti me oblakuješ
ti me splimavaš
Ja te prozirnem
ti me polumraknuvši
prozraknjujući se
zamkoisprazniš
i ulavirinćuješ me
Ti me sparalaksavaš
i paraboliš me
ti me ustajaš
i uležavaš
ti me krivudaviš
Ja te ravnodnevljujem
ja te poetam
ti me zaplesiš
ja te naročitam
pravouglađuješ me
zašpajzavaš
Ti me uvidljuješ
siluećuješ
ti me izbeskrajaš
ti me nedeljiviš
ti me ironijašiš
Ja te krhkujem
ja te vatrenuvši
fonetikujem
ti me hijeroglifavaš
Ti me sprostaraš
ti me vodopadaš
ja te vodopađujem
zauzvrat ali ti
ti me rasfluiđuješ
ti me zvezdopadaš
ti me omagmljuješ
mi se rasprštivošću
Skandaložnjujući se
danju i noću
čak i udanašujemo
ti me stangenćuješ
ja te skoncentrikujem
Ti me rasparljuješ
ti me razrasparljuješ
ti me ugušivšiš
i oslobodilikuješ me
ti me bilopulsiraš
Ti me vrtoglavljuješ
ti me ekstažavaš
ti me pasioniranjavaš
ti me apsolućuješ
ja te zaodsutnem
ti me razbesmisliniš
Ja te nozdrvim ja te vlasim
iskukuljim te
pohodiš me
ja te ogrudim
poprsjem ti grudi pa te poličim
postezničim
ti me omirišuješ svrtoglavljuješ
rasklizuješ
ja te butinjam ja te umiljam
ja te streperim
ti me opkročiš
ti me ponepodnošljiviš
ja te zamazonim
zgušim te strbušim
rasuknjim te
rashalterim te raščarapam te ubahujem te
da ja te ubahujem za klavsen sisu i flautu
ja te zdrhtavičavim
ti me naomamiš upiješ me
ja te zasvadim
ja te riziknem zaskačući
o mene se očešeš
ja te uplivavam
ali ti me svrtlognjuješ
dotičeš me opkoljuješ
ti me plotiš okožiš uputeniš izujedujući me
ucrnogaćiš
rujnoobaleriniš
i kad mi ne uštikljuješ čula
onda ih okrokodokodiliš
utuljaniš ih ushitiš
prepokrivaš me
ja te raskriljujem izumevam
ti se ponekad predaš
ti me vlažnousniš
ja te raslobađam sumanućujem
ti me oludiš i ostrastiš
ja te naramenim skičmim učlančim
ja te otrepavičim i ozeničim
a ako ne poplećim pred plućima
ti me čak i izdaleka razmiškaš
ja te dišem
danju i noću te dišem
uustim te
unepčim te uzubljujem kandžam te
razvulvljujem te kapcimam te
zadahnjujem te
ispreponim te
ukrvavim te zavratim te
s nožnih listova te slistim sasigurnošću te
izbezobrazim te intraveniram te
unaručjujem te
iznojujem te
projeziknem te
spotiljčim te
oplovljavam te
zasenčim te utelotvorim te osablaznim te
omrežnjačim te u svom dahu
ti se zairišeš
ja te pišem
ti me misliš
Njeno lako telo
da li je ono kraj sveta?
to je greška
to je slast što klizi
među mojim usnama
kraj ogledala
ali onaj drugi je mislio:
to samo golubica diše
kako bilo da bilo
tu gde sam ja
nešto se dešava
u položaju omeđenom olujom
Kraj ogledala je greška
tu gde sam ja samo je golubica
ali onaj drugi je mislio:
nešto se dešava
u položaju omeđenom
što klizi među mojim usnama
da li je to kraj sveta?
to je slast kako bilo da bilo
njeno lako telo diše olujom
U položaju omeđenom
kraj ogledala što diše
njeno lako telo što klizi među mojim usnama
da li je kraj sveta?
ali onaj drugi je mislio: to je slast
nešto se dešava kako bilo da bilo
olujom to je samo golubica
tu gde sam ja je greška
Da li to kraj sveta diše
njeno lako telo? ali onaj drugi je mislio:
tamo gde sam ja kraj ogledala
to je slast u položaju omeđenom
kako bilo da bilo to je greška
nešto se dešava olujom
to samo golubica
klizi među mojim usnama
To je samo golubica
u položaju omeđenom
tamo gde sam ja olujom
ali onaj drugi je mislio:
ko to diše kraj ogledala
da li je to kraj sveta?
kako bilo da bilo to je slast
nešto se dešava
greška je
što među mojim usnama klizi
njeno lako telo
prevod sa francuskog i beleška: Bojan Savić Ostojić
Audio-snimak
© cipM – centre international de poésie Marseille
