Miodrag Danilović
Indigo munje i ružičasti oblaci
Veliko otapanje
Marku Kozeleku
Ulice su pošle
Niza stranu
Povukle sobom
Zgrade i stanove
Četvrti su kliznule
Preko skverova
I raskrsnica
Razbijajući parkinge
I drvorede
Grad je prsnuo
Kao blok leda
Na hrbatu glečera
I rasuo se
Po brdima
Juče dok sam
Stajao na ulici
I otapao
Kockicu poezije
U ustima
Epifanija
Henriku Goreckom
Indigo munje i ružičasti oblaci
Nevreme na sutonskim slikama
Razgnevljenih anđela
Gnev porculanskih udova
U zamahu
A onda se jedan od tih glumaca
Poseče na komad velelepne scenografije
I istinska krv unese stvarni nemir
U dekor izveštačenih poza
Crvenilo lije po našminkanom krilatom telu
Bol para šavove nesraslih naivnih maski
I evo ga najzad
Anđeo
Orfej
Zna Orfej
Za ubode
Na modrim rukama
Euridike
Ali zalud
U kabini staničnog klozeta
– Odeljak za dame –
Opet ga je prevarila
I ubrizgala prljavštinu pod jezik
Sad se u nevolji skita
Njegova prepukla lira bruji
Po zadimljenim klubovima
I promajnim predgrađima
Sen voljene iz podzemlja
Jadikovkom mami
Taj slepi bluz pevač
Koji čak i ne zna da je
Orfej
Duboka sena
Francu Listu
Dok razgovaraju
Jedan mali oblak
Navlači svoju senku
Na njihove reči
Pepeo veje
Sa užarenih
Vrhova cigareta
Nestašne senke
Skakuću na
Nevidljivim koncima
Nervoznih ruku
A tren kasnije
Kada iz hladne sene
Iskorače na lice
Ostarelog dana
Na njihove osmehe
Padaju senke
Tužnih pogleda
Sa malim oblakom
U uglu oka
Nokturno
Beli končić pada na pod
Slaže se uredno u oblik violinskog ključa
Kuća se puni nasmejanim gostima
Njihovi koraci odzvanjaju hodnikom
Svako zauzima svoje mesto
Pored vatre ili pored prozora
Napolju pokisli vrt zagonetno blista
Obasjan zelenom mesečinom
I sada stranac u svojoj kući
Mešam se sa sablastima i senkama
Miodrag Danilović je rođen 1981. godine u Gornjem Milanovcu. Diplomirao je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Za diplomski rad Autoportreti rane srpske Moderne nagrađen je 2008. godine nagradom Spomen-zbirke Pavla Beljanskog. Frontmen je vokalno-instrumentalnog sastava Krasni. Pesme iz ciklusa Fragmenti u starom stilu, objavljene u ovom broju Agona su prvi stihovi koje objavljuje.