ivan zrinušić

kako oploditi tuđu dušu


pjesma koja uvažava međusoban omjer iskustva i mogućnosti


Pokažite mi pjesnika
Koji će se smijati metku
I shvatit ću radost

Mrtvi Li Po
Mrtvi Majakovski
Mrtvi Lorca

Mrtva ironija na mrtvim usnama
Mrtvog studenta mrtve književnosti

Umjetnost nikad bliže punku
Nikad bezopasnija    
Nikad poraženija –

I dobro nam je tako.


uz nesuđenog ministra kulture


Riječi halapljivo proklinju
Pobjedu površnosti i oholosti
Nametnuo bi se ali drugi su odaniji laži:

Do određene dobi razočaranje ima šarma
No ako ne začne gordost sklono je
Pobaciti šupljom gorčinom;

Nedjeljno je jutro
I on želi posvetiti samog sebe  

A malo je tužnijih prizora od
Čovjeka koji želi.


lajka


Arlauče Lajka u kapsuli
Već skoro šezdeset godina:
Otvorite vrata da se vakuumiram

Rep joj glatka Osa
Glava joj željezni jež
A oko sardine s povrćem

I kako se probiti do nje
Kroza sve žive
Životinje

I kako oploditi tuđu dušu
Nezasitno drkajući
Na svoju?


restlovi


Ne moliti istinu
Ponosna na radničko porijeklo
Dok je izvršni direktor uzima odostrag

Ne podvoditi laži
Prebrzo navuku triper
A nemaš im gdje zabosti špricu

Golove koje si dao odrastajući
Natočiš u noge koje si slomio odrastavši

Gutljaj u pravilu uzima trenutak
No bljuvanje može trajati desetljećima.


razudba osmerokatnice


Mi asistenti pobrojasmo
Prostrijelne na fasadi
I izbijene prozore 

A nakon ravnog reza
Konzilij izvaga dizalo
Podrume i mansarde

U granicama očekivanog
Zaključi primarijus
Pa zatvorismo truplo;

Domalo kao pokojničini znanci
Krenusmo na sljedeću

Praćeni mirisom formalina
I nehajnošću stanarâ.


uspavljivanje


Pola sata vlakom od Lisabona
Postoji mjesto uz Atlantik
Ne sjećam mu se imena

Jednom sam tamo poslao pogled
Niz srebrnastu površinu vode
Pa sam s vremenom zaboravio
I na njega

Godinama ga nisam sreo
Da bi me naposljetku našao
U hodu kod nekadašnje tvornice šibica
U Osijeku.

Trudio se objasniti
A ja sam se pretvarao
Da ga ne poznajem

Onda sam ga pritisnuo uza sjeverni zid
I zabo mu križasti odvijač u vrat
Pa se otiđoh kući oprati
Ostavivši ga s tim brizgajem.

On je samo jedan od pokušaja
Kao i ti kao i ja
No možda među posljednjima za odstrel:

Ruke su usporile 
I alata je ipak znatno manje.


ograda


Jučer me tako
Za možda dvije sekunde
Promašio vlak iz smjera Baranje

No bez sustezanja
Sad se ograđujem

Ako vas zanima kakva je okusa želja za životom
Pitajte skupljače bocâ
Ne mene

Ja se još nekako držim
Ove strane kontejnera.


vrata su blizu


Svakog puta kad snažno zapljušti kiša
Kad pod nebom ostanu samo odista izgubljeni

Učini se da bi ta silna voda
Mogla ponijeti dio sa sobom

Led iz kostiju lijeve ruke
Možda sjećanje na kakav rub djetinjstva

No nisu ni padaline od jučer
Što bi one s čovjekovim otpadom?


ljetne amputacije toplije su od zimskih


Usvojivši plinsku gangrenu (ne bi se reklo ali
Smrad na ostane titrati
U nosu dugo poslije bolničkog posjeta)
Odnosno odmahnuvši bijeloj sestri
Njezinim rumunjskim benzodiazepinima i oteklim gležnjevima
Te opsovavši posve neutralno u
Sebi naravno
Pođeš ulaštenim hodnikom prema stepenicama
Prema izlazu iz tog hrama nebrige i loše sintakse
Shvaćajući ponovno kao kakav
Golman tek ušao s klupe
To da su pročelja svih državnih ustanova ista
I to da svijet nikomu ne
Duguje ništa
Nakon čega u automat gurneš kovanicu od dvije kune
I kovanicu od jedne kune
Pa smanjiš šećer do nule stisneš kratku kavu
I zapališ cigaretu dok skori
Leševi od sunca suženih zjenica
Okupljeni oko drvene klupe s drvenim nogama
Već dakle barem tri četvrtine sata traže
Opravdanje da umuknu.


zvjerad za dva eura


Nadomak hipodroma u sasušenoj travi
Ispijem pola litre smlačene vode pa protegnem noge
Trideset četiri godine s nekoliko duljih prekida slušam taj grad
Njegovo jednolično dahtanje stenjanje hroptanje
Rovareći njegovim šuljevima i kavernama
Pokušavao sam mu pronaći kraj
Dok je on možda pokušavao stići nekamo;
No da bi stigao dobro je da kreneš; 
Naravno u svijetu koji uči kako što pravilnije ubijati
Kavez unutar kaveza prihvatljiva je zamisao
Ne znam zašto sam mu se dosljedno vraćao
U tome nikad nije moglo biti pragme;
I nakon određenog vremena iz zoološkog vrta rikne tigar
Ili je to slon ili neka treća životinja
Riknem malo i ja uzmem svoju plastičnu bocu
Mnoge stvari naprosto zaslužuju odrastanje
Tišina nije jedna od njih.


O autoruivan zrinušić

Ivan Zrinušić (Osijek, 1981.), poeziju i prozu objavljuje u periodici. Za nezavisnu izdavačku kuću Slušaj najglasnije! / Bratstvo duša objavio: Netko nešto ništa (2010.), Bilirubin (2011.), Vidiš kako je lijepo (2012.), Tri mrava (2013.), Najbolje je da se ne javljaš (2014.).