Dragoslava Barzut
Lektorišem amputirano stablo
Crvena novčanica
Nadam se da nisam zagrizla onu istu jabuku
sorte flower of Kant
koja je pala sa drveta i inspirisala Njutna
da formuliše teoriju gravitacije
moj organizam imun je na gravitiranje
sklon je zato nekim drugim mehanizmima
Takođe Njutnovim
kao na primer:
empirijskom zakonu hlađenja
brzini zvuka
i
teoriji o poreklu zvezda
Kaži, a?
Sve sami Njutn.
Koliko li je on držao do kinestezije?
Ok, osim u slučaju jabuke :)
Eva je volela jabuke, a ja sam volela Lilit.
Možda zato što je moj otac promašio jabuku
na dan kad je pristao da „služi mojoj majci“
Izvesno je da moj otac nije čitao Bibliju,
kao što nije čitao ni putokaze
zato je promašio sva skretanja.
I nekolicinu puta posetio javnu kuću.
Dok je mama danima histerično vikala
da nam bojler ne radi.
Šta misliš ko ga je popravio?
Majstor.
Iz Petrograda... :)))
Posle se otkrilo da ga je ćale (pot)platio
čitavim paragrafima
obeleženim grafitnom olovkom
koje sam ja mnogo kasnije
kupila na uličnoj rasprodaji za
nekolicinu crvenih novčanica...
Stotinka dogvila
Plašim se da si se već previše namučila
Mogu to i tako da kažem
Ja sam samo lektorka
razapeta između naslova i potpisa
moj najbolji drug misli da bi mu život bio
lakši da sam ja plačljiva
Na čiju žalost nisam?
Šta želiš da ti dopišem u biografiji
Ne bojim se skloništa
Jedan praktičar + jedan filozof
= sve neodigrane igre iz detinjstva
Sneg se topi, sve se topi
moja draga
Achtung! Achtung!
Apelujem na (samo)sVEST:
Danas ranije završavam sa poslom
Hajmo u krevet
Svršiću i pre nego što promeniš čaršav
Nemam izbora
Smrzavam se u tim tvojim egzotičnim ulicama Vračara
Svaka neparna ulica je slepa
Ovde sam tačno pola godine
Koliko puta više od tebe?
Dovoljno da ti ispečem budućnost
svojim ograničenim prstima
Sinoć sam masturbirala
i zaspala ranije
Želiš me?
Koliko?
Još samo 4 min.
I odradila sam svoje radno vreme
prelazim u offline poziciju
sa nje mogu da ti
okačim dvotačku
o ručku
jutarnje kafe
Žena na ivici nervnog sloVa
Ona samo kaže: počni da jedeš i spavaš.
I posle stavi uzvičnik, bezgrešan je imperativ.
Pa evo jedem:
Paradajz, krastavac, i paprike
Naravno, bez mesa.
Sutra ona kuva,
možda ću imati više sreće.
U vreme ubistva slabo konzumiram meso.
On voli meso.
On želi da me dotakne.
(možeš da upotrebiš ovo protiv mene)
Sedimo u izlogu bara
iznad nas piše: HVALA ŠTO PUŠITE
On kaže da bi hteo da me poljubi.
Dok govori, kao da to i čini.
On oseća seksualnu privlačnost.
On govori da nisam lezbejka.
Loše mi je.
(i možeš da upotrebiš i ovo, takođe)
Ja sam gledala kroz prozor.
Rekla sam mu: ,,Volim ovaj pogled.”
Kao da vreme još uvek stoji.
,,Ti nemaš prava da mi radiš ovo.”
Poludela sam zato što kasniš.
Žurilo mu se, pa smo počeli bez tebe.
On je taksista, ne lovac
na ucenjene glave.
Znam sve intonacije njegovog glasa.
Radili smo godinama zajedno.
Zaista želim da pričam sa tobom
U dobroj smo frci obe.
Ne. Vidi. Ne možeš biti previše pažljiva.
Žene nisu opasne,
ako znaš kako s njima.
Stvarno.
I stvarno želim da se ošišaš.
Zvala me je sinoć.
Kaže:,,Nažalost,
seks mnogo znači u tvojim godinama”
Draga moja, neke stvari su
bez sumnje američke.
Užasno me je bolela glava
pa sam uzela pilulu.
Ona bi to
tretirala kao žensku stvar
Ona druga je diskretnija,
i ne daje svoj broj.
ONA SE SELI.
Jer,
vlasnica stana je upravo ,,iskočila” iz svoje kože.
Kofer padne, otvori se,
i vidiš njenu sliku.
Da, nemam prava da ti radim ovo.
Ali, dva dana svi mi govore ,,ne”!
Ok, mogla bi da ti budem maćeha,
ali ipak, ne zovi me madam.
U svakom slučaju,
ni ja nisam mogla da sačuvam
par koji mi je najviše značio
Kad saberem 2 i 2
sada sam tebi na raspolaganju.
Ubaci me između dva broja.
Prvo jedan, pa onda i drugi, OK?
Ja govorim istinu,
samo istinu i
ništa osim istine.
Ja postavljam pitanja.
Da uključim televizor?
Četiri godišnja doba
Nedorečeno spušta zavesu
I ne želi da je ljubim pored prozora
Fiksira kameru
da zabeleži pandemonijum
četiri godišnja doba
mazohistično deklamuje pauze
uspevam da zabeležim deklinaciju nje:
avgust
od avgusta
avgustu
pred avgust
u avgustu...
U njenom avgustu pada kiša
I spira sa prozora
njene nacrte za budućnost
onu koja ušuškava metamorfoze
monotonog dana
počinje u sedam ujutru
I završava se do ponoći
Od avgusta njenim rečima struji
vazduh koji prodire u prostor
između listova njene plućne maramice
jedna maramica natopljena
sa četiri leta
četiri zime
četiri jeseni
i
četiri proleća.
Šećerni talog
star četiri godine
akcelira otkucaj njenog srca
i u hemijskoj reakciji sa antidepresivom
proizvodi kiselinu
širi zenice
sužava opcije
prekraja
cepa
kida
boli
nagriza
JEZIK
osetljiv na
promenu temperature
i intenzitet dodira...
Na pristaništu odlaganja
Među zaspalim gradskim linijama prevoza.
U središtu zagubljenog putokaza i razmazanog Ušća.
Jedan umazani prefiks + dva razmažena sufiksa,
izazivaju površinsko živčano ushićenje.
Patnja produbljivanja.
Ako me vidi, šta li mogu za nju predstavljati?
Iz središta kog univerzuma me je razaznala?
To je protivrečnost ljubavi.
Laž i hijeroglif, dva kraja iste batine ljubavnog snošaja...
Dvojnica mog novog osmeha
ne želi se nahraniti mojim ćutljivim tumačenjima.
U onim trenucima kada sa visokokalibarskim
oružjem u rukama
čuvam stražu
nad njenim skolpljenim kapcima.
Priprema svoje prste za sve veću bol.
Eksternu bol.
Internu bol.
Nužnost je bitanga
koja dolazi posle
nikako pre ---- revolucije, polaska ili odluke
Post_
histerično odlaganje devičanskog otpada
Opaženje_ _Objekat
Sklonost
Tako ja funkcionišem.
Inercija i trenje.
Izgleda da ljubav, zaista, postoji
izvan nas_
dve
Anuliranje
Razmišljam da napišem poemu: Put slova „d“ u predgrađe reči „ograđujem“
JA DOGRAĐUJEM
Moja uzrečica je „ono“
Obično ONO nešto što se ne da za-variti
za-šiti (ni raz-šiti)
za-štititi
za-tvoriti
JA SAM „ZA“ - - - čitaj „TEBE“
(i koristim infinitiv, ono što nisam mogla ni iz ni pre seliti)
Moć uživanja u jednoj pokvarenosti
izopačenosti dva „H“
: homoseksualnost i hašiš
uvek je potcenjivana.
Nauka i zakon ne žele da shvate da izopačenost
usrećuje.
„H“
kao
halucinacija
hibernacija
haustor
hor
Želim da u horu haluciniramo hibernaciju haustora.
Želim da haustor hibernacija halucinarimo horski.
Želim da i svih pre-ostalih 14 varijanti
u haustoru hibernacije
haluciniramo
u
horu.
Sasvim /bez/lična
Tek rođenim pogledom
Lektorišem amputirano stablo
sa rojem morfema/insekata
Radim to.
Od kada se ćoškasta „škola“
presVukla u manje ćoškastiju reč „posao“
Na putu od kuće do posla
Lektorišem amputirana stabla
(ovo već liči na poeziju)
Radim to.
Za 400 označenih evra mesečno
Za blombiranu označiteljku – kintu
Za blombirani označitelj – keš
Moje žensko telo menja osigurače
Popravlja bojler
otčepljava zapušenja
Radim to
od trenutka kada je preživljavanje
zamenilo
svaku drugu naklonost
Ima nečeg bezličnog u savršenstvu
Iskričave podvojenosti
(ili infinitivne konstrukcije lepe se po putu Karlovci-Novi SAD)
pOdvojenost.
Ti međuLjudski odnosi me zauvek raznose. Među (zas)palim žicama.
Smrdim na hladnoću.<<jorgan, šolja, dosadno štivo>>Za sutra, za sutra.
Ili ću da (na)pišem: plahta.
Ispod. Iznad. U. Pod.
Pod je ogrezao u rascvetalost. Međunožje se pobunilo. Pravi se (od)važno.
Na hartiji je lako svršiTi. Jednom. Još jednom. Do u nedogled.
Pogled se strmoglavio, glavio, glavio… zaglavio se.
Žice varniče. Odbijaju hladnoću.
+ i -
Varniče i ruše moj pogled na pod.
Rušilački koncept dana. IdenTi..T..i.Ti..Ti…čnosTi. Nisam to želela.
Mogu. Mogu.
Mogu sad preseći žice.
Mogu pokriTi glavu jorganom ili plahtom.
Mogu (od)reći. (Po)biTi. Mogu verovaTi. Da, mogu.
<<Sigurnost je otrov razmućen, rasPOLućen u kiši.>>
Na jakni. U kosi. U čizmama. Na licu.
ČekaTi. SačekaTi.
Mogu (pre)seći oblake uvežbanom oštricom.
Mogu zabrazdaTi. Mogu zaboraviTi. Koliko mogućnosTi?
Mogu se pripremiTi. SpremiTi. OtpremiTi.
Mogu (odu)staTi.
Mogu se staviTi na raspolaganje. Možete raspolagaTi sa mnom. (svakog dana)
Možete me poneTi kući. Možete me naviTi. I ja ću (od)skakutaTi. Tačno na vreme.
Moć dolazi od vas.
Ja pravim scenu za vas. Dasku po dasku. Pokret za pokretom.
Ja nisam strah. Reflektujem.
Iskričavi epigon vaše odsutnosTi.
Ja sam vaše postojanje. Rastojanje. I stanje.
Probajte.
Probajte me osmisliTi.
Probajte me pro-IZvesTi.
Ja sam vilica za zub koji ćete ispljunuTi.
Među ostale izvađene zube umetnosTi.
To ne boli. Najpre se klima. A onda…
onda svežete omču od konca oko njega. (boja nije bitna)
Drugi kraj vežete za kvaku.
Ja ću otvoriTi vrata. Neće boleTi. Neće biTi krvi.
Kažem vam: probajte.
Za to su vas školovali.
Oni vas. Vi mene.
Dragoslava Barzut, kritičarka, novinarka i pesnikinja, rođena je 1984. u Somboru. Diplomirala je komparativnu književnost u Novom Sadu, gde je delovala u okviru Centra za novu književnost Neolit, Novi Sad. Objavljuje književnu kritiku i poeziju. Njen esej Recepcija poezije Rastka Petrovića u zbirci Otkrovenje u 21. veku osvojio je drugu nagradu za esej na konkursu Ulaznica 2009. Autorka je Malih novina od marta 2010. godine.
