Tamara Šuškić
Golo telo pada niz stepenice
*
iz njegovih ranjenih usta i
uskih farmerki
jedan krut posednički ton
jedan rog
u dnu istegnute limuzine
ti voliš limuzine
kada nas je grad dočekao sa labudom
od peškira na krevetu
i velikim žutim palmama iza stakla
naša soba je bila farma
a sve su farme gorele
vrtiš laso u dnu sobe
mokar ispod pazuha
napadna je tvoja plodnost
tu sliku zakucavaš iznad dvoseda na izvlačenje
nad fontanom se oprala
među gipsarskim radovima
senka koju si bacala preko glave
oblizivala se
dok dodirujem resice na tvojoj jakni
mogu da ti osetim prorez između prednjih zuba
noću škrgućeš
sanjajući glisere
kad joj se otvorio razdeljak na licu
gliseri zapeniše
ženski glasovi prsnuše i ženske frizure se pripitomiše
i recepcionar ispruženih dlanova
sa skrivenom tetovažom
dao nam je braon ćebe sa bež tigrom
ti si veslao niz vodu
nešto se desilo, ali šta
prst ti klizi po ivici čaše sa nogom
dok zatežeš slepoočnice
jedan dimi na usta drugi na ranu
u plitkom potoku
voda se penuša i seva
trup se izvio
vrtiš laso i zakucavaš sliku
zakucavaš rog
i dalje penuša i seva
gle u kiptećem talasu
gle vatra
gle sezona vatre
gle vatra koja seva
gle vatra koja visi
koja zjapi
*
izblajhani Reid
nasilje nije bilo Reidov stil
iako je nosio previše zategnut kaiš
koji mu je dobro držao pantalone
ali šta sad radiš tamo
naslonjen na te peščane dine
ljuštiš pomorandžu
izgoreo na liticama
raspaljenog lica i spaljene kose
sa kuhinjskim nožem u slabinama
dok ti se kosa kovitla na vetru
dok ti se kovitla na vetru
izgledajući kao žena iz malog grada.
*
čuje se nežni glas
i on puca
nije bilo ni ventilatora u tom sobičku
kombi je skrenuo s puta i eksplodirao
ali on je nabavio ventilator
i ceo dan ne može da sakrije osmeh na licu
tek kad je konobar krenuo da čisti
otišli smo
iznenadila se koliko je lep
njegov nameštaj
i koliko gladak skoro klizav
ali njegov stan nije podsećao na lastino gnezdo
njegovo lice jeste
on se trudi da ima nežan glas
mesingana statua u ćošku miriše na kolonjsku vodu
kao i njegov dah
njegovo dahtanje je iščupan pramen njene kose
dahtanje psa na povodcu
njegove glasne žice su povodac
klupko koje se našlo u ustima
ispljunula je
to je bilo jaje
haljinu je skinula
ostala je u čarapama
razbila je jaje o koleno
njegovo lice je isprano
da ona nasloni obraz na hladan pleh
i da ga u dubokom snu zabalavi
svaki prilog koji se servira
istresa na tepih
masnice se ponašaju kao ametist
ona čupka svoje čarape
skoro da se ne pomera
skoro da je to
unutrašnji pokret
ono sa jajima se neće nikad više ponoviti
on se
pak
pomera skida svoj indigo sako zabacuje ga
preko ramena
nekuda tek treba da pođe
taj zamah se ponavlja sa sve višom
amplitudom dobacivanja
kreće se po sobi sa sakoom preko ramena
kao da zaboravlja na nelagodu tog pokreta
to je sada poza
ali u kojoj se on kreće
sve vreme održava nežnost svog glasa
to je problem sa jeguljom
on kaže nešto
zapravo joj priča o njenoj tananoj šiji
njeno će telo večeras biti izbušeno minđušama
na lepom tepihu stoji grudvica pirinča
*
tata joj je stavio zmiju oko vrata
i time je napio
ukrutih se kao zmijin rep
hteo je da je vodi u dubinu
ona je htela da hoda na rukama u plićaku
sestra ju je ponela i uganula nogu
lagala je o tome
okrivile su klompe
hramala je nekoliko meseci
lažni napad slepog creva na autoputu
čim uđu u kola zaspu i spavaju sve do kuće
tatina cigareta u kolima tera na povraćanje
zafrljačio je njenu tašnu niz stepenice
golo telo pada niz stepenice
stepenice padaju niz golo telo
izvukao je ključ iz brave
unutra je neko oguljeno svetlo
bile su mnogo gladne
skoro sve vreme su naizmenično
imale ranice na kolenima
radije ću oslepeti
pružila mu je trofej
mamina mama je umrla
nisam ručala
prijatni svež vazduh na terasi
čekam mamu
ona je mrzela kamenac na slavinama
njegova sestra je bila luda
nema ga mesecima
viđen u restoranu
saplela se u kadi i uzviknula
neko nepoznato ime
predolujno stanje vraća bol
u dadiljinom visokom krevetu
ispod debelih jorgana
prave se da spavaju
uvek se prave da spavaju
i baka je imala visoke krevete
izgovaraju malu bajalicu pred spavanje
rovita jaja bacamo kroz prozor
čim se skinula prehladila se
iza tog prizora stajali su vulkani
iz tog prizora izrasli su vulkani
kašalj održava otvorenost
stvari koje sazrevaju sparuše se
rastu mu zubi
izbijaju mu zubi
Tamara Šuškić, rođena 1981. u Beogradu. Objavila je dve knjige: Slika jedne slagalice (Matica srpska, 2001) i Private show (Narodna knjiga, 2005). Treća zbirka Porodične i putopisne pesme je u pripremi. Koautorka je zbornika poezije i autopoetika nove generacije pesnikinja Diskurzivna tela poezije koja je nastala kao rezultat rada pesničko-teorijske škole pri Asocijaciji za žensku inicijativu (AŽIN, Beograd, 2004). Uvrštena je u antologije savremene poezije Tragom roda smisao angažovanja (DEVE, 2006) i Van kutije (Grigorije Dijak, 2009). Sa autorkama Anom Seferović i Tanjom Marković napisala je drame Diskretne žene, dekorativno dete, danska doga (Scena, Novi Sad, 2008. i Nova drama www.nova-drama.org) i Plovidba (javno čitanje na Sterijinom pozorju, Novi Sad i u gledališču Glej, Ljubljana). Objavljivala je u časopisima iz zemlje i inostranstva. Uređuje blog: www.pratiquevoila.blogspot.com. Bavi se fotografijom.
Objavljivala u Agonu:
Agon br. 6, Primaš bukete sa datumima i poreklom
