Tomaž Šalamun


POKER

(izbor)

 

Prvo izdanje zbirke Poker objavljeno je 1966. godine u samizdatu, u Ljubljani.

Na srpskohrvatskom je objavljen 1988, u biblioteci Lica (Sarajevo), u prevodu Josipa Ostija, crteže Metke Krašovec i predgovor Tomaža Brejca.

Izbor se oslanja na ovaj Ostijev prevod, pripremljen za štampu za dvojezično reizdanje ove zbirke (Knjižuljak, 2013).

Uz izbor su dodate dve pesme koje se nisu pojavile u Pokeru: „Duma ’64“, objavljena u časopisu „Novi razgledi“ (1964), u prevodu Ivana Antića. Donosimo i pesmu „Zašto sam fašista“, koja je objavljena 1968. u časopisu Katalog. Ovde je data u prevodu Milana Đorđevića.



Duma 1964.

Sjeban od Apsoluta
nažderan devica i drugih tronutih na smrt
volim vas, o, bližnji, boga oca dosetko krotka
volim vas, o, celovite ličnosti pogleda slatkog
u mom se duhu pokrenula milost
               o, vlasnici duševnih patnji
               o, dresirani intelektualci znojanih ručica
               o, logičari vegetarijanci s dioptrijom minus petnaest
               o, rektori s brnjicama
               o, ideolozi u pratnji svojih kurvi ideologija
               o, doktori nauka što loške medenjake i interpunkciju prežvakavate
               o, mumije akademske što bolu i strasti aplaudirate
               ti, Paskalu, koji si dao sve od sebe, i, ti, Bah, kome se, eto, posrećilo        
               o, liričari što hlapite neizrecivo slasno
               o, hortikulturo, prosvetitelji i ptice lastavice
               o, socijalizmu a la Luj XIV ili kako zaštiti jadne životinjice           
               o, sto trideset i pet ustavotvornih organa ili
               šta činiti da crknuta mačka ne zaudara
               o, revolucionarne mase ili gde je taj sanatorijum
               što bi našu impotenciju lečio
Hodio sam zemljom našom i dobio čir na želucu
zemlja Cimpermana i njihovih bubuljičavih obožavateljki
zemlja slugu mitova i pedagogije
o, Slovenci kremeniti, nazebli ste predmet istorije

 

*

 

GLJIVICE

I

Bila je strašna vrućina
to naime moram reći
Idemo u krdu kao goveda
neki pobožni
a neki ne
kako koga uhvati

On pourrait bien y mettre un taxi
debela Tevtonka pade prosto zakovrnu
ŠUTKE
to mi se strašno sviđa takva ozbiljnost

Bila je strašna vrućina
to naime moram reći

Sine pa se vozi u kočiji za dvjesta lira
c’est quand même drôle tout ça
i već se ukaže Sv. Franjo s pticama
izađe iz konzerve Simmenthal i zatvori poklopac
poverello con i suoi occhi ingenui
strašno mi se sviđa
taj posljednji konstruktivni tip
u evropskoj istoriji

Bila je strašna vrućina
to naime moram reći

II

Naime tako je sa svim tim
najbolje stvari su gljivice
gljivice u supi
ništa ništa ništa ništa

fiuuuuu jedna gljivica
jedan zeleni peršunčić u smokingu
pa dugo dugo vremena tama
potom otrče po čistačicu
koja je za to odgovorna
ništa ništa ništa ništa
fiuuuuu još jedna gljivica
inače zdrava
samo krv nije A jedan
jer je preboljela hepatitis
Teške su teške te gljivice
teške u božiju mater

III

Odstranićemo cipele sa gumom
jer se takve više ne nose
i smrt i muhe
koje nemaju uređena pristaništa

odstranićemo neke glupe brojeve
tako da konačno možemo disati
i slobodno brojati
jedan dva tri sedamnaest
odstranićemo sve riječi
koje imaju manje od pet slova
jer je potpuno jasno
da se takve riječi samo valjaju
i planine

odstranićemo krug
jer imamo kvadrat
jer zašto bi čovjek imao
jednu nogu ovakvu
a,drugu onakvu
i poslijepodne
jer tada sunce zalazi

odstranićemo slezenu
jer šta ćemo sa slezenom
kada imamo jetru i pluća
i uopšte već suviše tih stvari
i Siciliju
jer je obična patološka pojava
linoleum
jer ne zna gdje leži Baku
i sweatere jer se oblače preko glave
odstranićemo disanje
jer se provaljuje
jer se provaljuje
jer se provaljuje
i konoplju
jer lan i konoplja
to strašno čudno zvuči

odstranićemo nebo
i vodu jer počinje na V
a samo pogledajte taj znak
kako balansira na jednoj nozi
i zijeva prema vrhu

i na kraju vrijeme
i uopšte čistoću
jer svaka čistoća se uprlja
a šta onda a šta onda

IV

Bez tebe slovo P svijet ide dovraga
paradajz pasmina politika
jeste li vidjeli papagaja bez slova P
ili pipicu popušiti Pennsylvania
bez tebe slovo P ostaje još
kremica akvamarin umazati namazati
a sve se zasniva na paklicama
pogledajmo samo teškoće
koje nastaju u zemljopisu
ideš svijetom dođeš do Patagonije
stop crna rupa
ne možeš uzeti ni štap
da ga nasloniš
na pred-Patagoniju i post-Patagoniju
pa ti sijevne i kažeš TRAM
a i TRAM ti padne u rupu
jer nema paklica
nikada ne jedeš po narudžbi
uvijek žvačeš menu
a onda hoćeš da spavaš ali samo zijevaš
i zijevaš nag jer nema pidžame
tako se razvija nemoral
tako se razvija nemoral
perad poštar pamtivijek

V

Čudno mi se utapaš kenguru
a kada ti nudim slamku
samo me vlažno gledaš

nikada nisi razmišljao
zašto krave ne niču
nego se uvijek rađaju
kao telad kenguru

strašno lijepo si zaplivao
to je istina
mada su bile neke sjenke
već od rođenja
nisi jeo gorgonzolu
kosa ti je bila na jastučićima
i nešto rikiki
bilo je u tome kako si se okrenuo
jesi li uopšte svjestan
da je Caravaggio bio psihopata
da je plakao kada je vidio rotkvice
a gdje je put na Krim kenguru

krao si nam cipele
prevrnuo beccaccin
od vremena si htio praviti šnite
a vrijeme je uvijek vrijeme
samo da je u sjenci
slijepi se u pravi čas kenguru

pokušajmo reći Victor Hugo
Victor Hugo
no no vidiš da ide
da li bismo mogli reći i Esplanade

tako je kao što sam mislio kenguru
nemaš baš tifus
ali nisi ni mnogo bolje
čudno mi se utapaš kenguru
i kada bih ti bacio traktor
kladim se da bi ga ogulio i pojeo
ali traktor nije za to kenguru

traktor je za to
da pokušaš izaći iz vode
ogulimo i pojedemo jabuku

ili da pozovem rođake kenguru
ili želiš da budeš udovica pola svoda
ili u slozi je moć kenguru
ili da ti nešto zapjevam
ili da ti zapjevam
quand un pompier
rencontre un autre pompier

ništa ti neću zapjevati kenguru
zato što će takvu pjesmu pjevati
tvoji neprijatelji
jer takvi su neprijatelji
da pjevaju takve pjesme

VI

The ‘potamus can never reach
The mango on the mango-tree
/T. S. Eliot The Hippopotamus/

Sirom se hranimo ujutro ili poslije jela
Je regrette l’Europe aux anciens parapets
istoriju prave napredni
No to je baš to što je najveselije

Bradva Hegel cvjetići u prirodi
tri su pojave stvorenog
Mojsije je pao iz pelena u istoriju
u sivim dokoljenicama čeka na propast zapada

Trpeljivost vjera u nauku ribe u moru
tvore svijeta raskoš
vreća vreća vreća vreća
DOLAZAK IZ VREĆE DRUGO  POGLAVLJE

 

STVARI

III

Prvo kopaju velike jame
potom se umore
jer kraljevstvo božije dolazi poslije smrti
iskop smanje
ne mili im se više
jer kraljevstvo božije dolazi poslije smrti
potom uzimaju zlatne nožiće
i polako režu
moraju i odmarati
ljudi su vjerovatno
kao i mi
onda se još igraju
graviraju tu i tamo još poneki rez
a inače uglavnom glačaju
boje lijepim bojama
i sasvim na kraju umoče te u lak
DA SVIJETLIŠ
DA SI LIJEP
jer kraljevstvo božije dolazi poslije smrti

V

Jeste li već vidjeli boga
kako trči da bi stigao pravovremeno u pola tri
odgovornost odgovornost
ne približavaš se ni početku ni kraju
nepomična privezana
umjesto da tek tako klatiš nogama
odgovornost odgovornost
svijet bez prirode
svijet bez razgovora
neodgovorna su drveta dok rastu
i šta da riječ radi s njom
ne treba je sunce pri svom zalasku
ni nebo koje je samo plavo i ništa drugo
koga je pitao bog
kad je stvorio leptira takvog kakav je
a kad mu je mogao napraviti noge 15 cm
u presjeku
odgovornost odgovornost
barok prehrana naroda

VI

Jednog dana postaneš svjestan da je ruka
da je već odavno naviknuta da je ruka
nabreknula od svoje ručnosti
gleda te mutna, naviknuta da je ruka
ali šta sad i kakve će biti posljedice
divlje odbacuješ to što nije tvoje
i moliš zašto si baš ruka
budi pijesak ili voda
ili prelazak svjetlosti u tamu
ne mogu reče ruka
predugo nisi znao
nisi ti nego sam ruka
ali šta sad i kakve će biti posljedice
ko će odrediti nove granice
nisi dobro razumeo reče ruka
nisi ti nego sam ja ruka što se širim
potom sam rame
blijed sam i pjevam glasno pjevam
i pravim postelju
prestani već jedanput s tom svojom malom
požutjelom mišlju
nisi blijed nisi pjevao nisi glasno pjevao
ni pravio postelju
jer NISI TI NEGO SAM RUKA
svijet je raspad svijeta
ali šta sad i kakve će biti posljedice

VII

Nacrtaću krst

vijuge na mojoj stolici za ljuljanje
kako tužno visi košulja
kad ju je napustilo tijelo
mada je još košulja
i tu je ključna tačka našeg poraza
i kofer i ravnalo T
jeste li već vidjeli stolicu
koja trči od kupatila prema kuhinji
ili u obratnom pravcu jer to nije važno
i histerično pita
šta će biti s mojim posmrtnim životom
jeste li već vidjeli balkonsku ogradu
koja kaže dosta mi je
dosta mi je
dosta mi je
i ja volim svoj mali život
i ja moram imati nešto od toga
a kada ste išli Glagoljaškom ulicom
i ugledali između kuće broj četiri
i bunara staru čizmu koja leži
tamo od one godine kada su bile
posljednje noćne regate i pobijedio je Mario
je li vas čizma pitala
dobar dan oprostite
što vas ometam na cesti
ne čini li vam se
ne čini li vam se
ne čini li vam se
Neshvatljive su stvari u svojoj prepredenosti
nedokučive bijesu živih
neranjive u neprestanom oticanju
ne stižeš ih
ne hvataš ih
nepomične u čuđenju


Homage kapi stricu Gvidu i Eliotu

Kao što je Cerar postao svjetski prvak
jer je imao nešto na nozi šta li
tako ću i ja postati strašno velik pjesnik
jer su me dotukli
tom plavom kapom od Françoižka
poslanom za Božić 1946.
tako da sam ga zatim morao
uvijek preskočiti u našoj molitvi
pjesmi nad pjesmama panšalamunske
religije
strašno demokratičnoj i ljudskoj ustanovi
jer je obuhvatala sve
od marki keksa Cilke Horaka Kajfeža
do tog ubogog ludaka
koji je propio svoj hotel u Ventimigli
i usahnuo u svijetu
kao što je usahnula naša molitva
njen posljednji veći reformator bio je
stric Gvido
koji je inače bio poznat medu ljudima
jer je izumio novu cijev za parne kotlove
ali to nije bilo njegovo glavno zanimanje
njegovo glavno zanimanje
bilo je zalijevanje ruža
i isto kao Spinoza
samo što je bio veći
neprestano je razmišljao o smrti
kupovao nam sladoled
i svakog dana iznova otkrivao
šta je bilo između
magnolije Brandenburg i Amerika
prije dva dana umro je Eliot
moj učitelj


Flor ars hippocratica

Jeste li kada gledali dominu
kako se ruši
kako sve popada
šest tačaka i bez tačaka
i još neki stari keks
neki sir bez rupa
neki tužni čaj bez limuna

kad najednom nestane struje
i spakuju te
i više se ne možeš igrati buha
i snijeg je
i hladno je
i teta Agata urla ispred vrata

najviše se dopada brnistra
jesenji listovi
koji u vazi do posljednjeg trenutka
stišću zube
i dugo se ne zna kako će biti
hoće li se sasuti vaza
a velika je mudrost zalijevanje cvijeća
a uvene
a polije se po škrinji iz Gabrč
smoče se marke
Derč
albumi

na drugoj strani sjedi djed
na sofi tik pred prvi rat
čisti puške
pada kler
jarebice

a ostala rodbina
strašno brzo muze krave
i uči da sjedi
jer trebaće
nekako proizvesti svu tu prošlost
ukloniti to kaljanje
a aucun sens public takve bajke
nikoga se ne isplati pozvati na ručak

a onda dolazi otac
na donji rub slike
gdje je nacrtan Sv. Vid
Gorice i uopšte vinograd
nag pred kućna vrata
akcije svog skrušenja
i proplakanih noći
jer je htio da bude proleter
ali se onda u svojim srednjim godinama
naglo popravi
i dođe tako da ukrasi trpezariju
zamotan u nepromočivo platno
s vatom u očima reče

limuni limuni
ili nešto naglas pročita
žena bez muža je
kao loza bez kola
Ero s onoga svijeta
Ero s onoga svijeta
blue period
ili se strašno grčevito
objesi za rub vaze
ali literatura je nešto drugo
ali upravljanje državom je nešto drugo
ili dođe djed
i na takav način svuče kaput
oooo kaže oooo
rastresen sam zaboravan
ne znam šta radim
i strašno trčim
svlačim se putem
i skočim u postelju
a okruži rodbina
svijetli mi lampom u oči
i pjeva ponosno
oooo kakva krv

a ja se prevalim
sakrijem iza barikade
potegnem svoj COLT

aucun sens public
takve tendenciozne umjetnosti
nijednog prokletog sporta nema više
nijednog tramvaja za Bronowice
nijednog Brandenburg i Amerika

i idem u Krakov Bruges ili Assisi
Rotterdam
sve te proklete stanice
kolodvorske restauracije
nag ležim na sofi i pušim
Molly ukradena Ferlinghettiju
ili Christine
sva ta Barbara
pogledaj te fotografije
to je tvoja vjetrovka
i strašno fino se osjećam
i pokrijem se kapom

na svojim lutanjima nikada ne nosim
kašičice novine peškire
naljepnice Par avion

pusa reče moj sin
i sagnem se
i objesi mi oko vrata čudnu stvar
na kojoj dječijim rukopisom piše
UMJETNI KURAC
FLOR
ARS HIPPOCRATICA


Zlosvjestan

Zlosvjestan zanemarena riječi
Aškerc te ubio
oborio ti kuću
i dugo nismo znali
gdje si završila
izgorjela
ciglom dotučena
ili odstranjena poput graha
ispaljenog kašičicom
i bilo je teško užasno teško
kako da zablefiram tako veliku rupu
sa zlonosan sa zelenosvjestan
sa crvenjenjem ili sa zelenom trepavicom
niko naime nije znao odakle su pistači
i gljive kako stoje na berzi gljiva
i koliko godina imaju umorne životinje
i bilo je teško užasno teško

naravno bilo je beskrajno jednostavnije
Zlosvjestan je nekoć ustala
protegnula se
i progledala kroz škure
Aškerc dolazi rekla je
ne uznemiravaj one koji imaju volje
da premještaju cigle
i uzela je pokrivač
i uzela je pidžamu


Mir ljudima na zemlji

Bog se sjeća svih putnika
kiše u Arrasu
sina Davidovog
i vjeverice kako pada na zemlju
a ja vičem zečevi
misleći da su stvarno zečevi jer slabo vidim
Bog se sjeća Stavrogina
pinija i istrunulog drveta i naših igara
kako čačkam zube
i kažem mir ljudima na zemlji
od svog empirskog pokućstva
najviše mi se dopadaju empir noge
bog se sjeća
Bog se sjeća kako sam se namučio
dok sam od kruha napravio tetraedar
bijesno ga bacao o zid
a bio je rat
i drugi su jeli saharin
Dolazi vatra
noć sa zaliscima
pakao vidim gdje je stajao moj anđeo


Milost

O bogu vrlo kratko
nikada nije rekao obilje
nikada ružmarin
nikada miroljubiv
a kada su bili mravi po ćoškovima
bili su nego šta mravi po ćoškovima

recimo prašina
kuda da pada
nadolje ili ukoso
ili da bude korijenje
sve to bog rješava strašno postupno

kadkad kaže ARHAIČNO
ali niko se ne mrdne
niko se ne probudi
odista se niko ne probudi
kadkad kaže pobili smo nosioce cvijeća
i kupi sjajni papir
kupio sam sjajni papir kaže
pobili smo nosioce cvijeća
i naredi ladica po moru plovi
drveta se povijaju
a nešto pade tako da špricnu

ti si svjetlo svijeta
ne može se sakriti grad na brdu


Kino

L’attachement à une même pensée
fatigue et ruine l’esprit de l'homme
Pascal

Nećeš imati vremena
nećeš imati vremena
vremena nećeš imati
nećeš
nećeš imati vremena
SŁONECZKO piše kada uđeš u tramvaj
mada to ne znači
da možeš sjesti na pločnik
pljuvati na klavir
ili bilo gdje ukopati svoja kolica

nećeš otkriti svoj svijet
nećeš otkriti
nećeš otkriti svijet

nikada ne znaš
kako će te izdati srodni duh
kako ćeš na 46. stranici Gabriela Marcela
otkriti njegovu ženu
aljkavu Frau im Liegestuhl
kako ne pere kosu
i kako ima razdjeljak
nikada ne znaš neće li te
kada stupiš u kraljevstvo
napasti riječi
Prlek Konrad Prvačina
i ko će si
jednog sasvim običnog poslijepodneva
kupiti tirolski šešir

zaboravićeš kako se igrala pandola
i gdje je Barbara
koja je rekla PLEH
i šta da radiš u toj zemlji
nije ti jasno
nije ti jasno

nije ti jasno šta je veće
skupljanje starih vaza
ili sretati istu majoliku
iz Gubbia Faenze ili Cafaggiola
u sasvim novim okolnostima
nije ti jasno
nije ti jasno

nije ti jasno
kakav smisao ima prepisivanje signatura
ko je ubio Margaretu Austrijansku
i zašto centralno grijanje proguta
Velazqueza

svejedno ukradu kutiju za otpatke
zaspu tvoj prelaz
onda zadaviš Našu Gospu
dozvolite mi taj mali trik kažeš
jer treba biti ljubazan s ljudima


Tombola

Ko si ti što si me bacio u tu zemlju
što mi popravljaš lift
krmiš moju kokoš i nosiš zelene naušnice
ko si ti malo prljavo dijete
što padaš kroz prozor
skupljaš marke ili rušiš zid
što mi prebacuješ preprodavanje
posiječeš drvo i jedeš kruh s puterom
ko si ti što te gledam kao dimnjak
s najvišeg balkona palate Tacco
bez fresaka na kostima
ko si ti što snimaš drvo
a kao smokvin si list
sa slomljenom rukom
umukli svijet naopako složenih krovova
neobičan transparent
ko si ti što se voziš Packardom 1927
otkrivaš pokrivaš svoje meso
ili hodaš u samim čarapama
tombola očuvani cvijet
dijete pustinje
ko si ti što u tuđim tavama
gledaš svoju krv i pobjegneš protivpožarnim
ljestvama
što poput gospodina Taverniera
otkupiš zemlju iznad ženevskog jezera
a mada sam guliš krompir
i čistiš dugmad
ko si ti što bi poginuo za pravopis
i mrtav gledao kako se puši pura
s tanjura kako se puši
što si devetnaesti put farbaš vrtnu ogradu
a ne odstranjuješ tu fleku
događaj u raju Guy Patin
izgubljeni Buxton patent za ključeve

Moj karakter

Moj karakter je uglavnom još neistražen, možda još uopšte neotkriven. Nikada ne govorim o svojim tajnama, nikada ne blefiram, nikada ne kažem osim toga.
Biće rat, a ja nemam teškoća. Iskopam sebi oči i gledam zlatnom pozadinom, s posebnom specijalkom svoga roda.
A zato ne blefiram, jer to rade bleferi, a dobro znamo ko su oni. I nema spasa.
Bleferi i blefiranje se tako povezuju da više ništa ne pomaže. Recimo kada odlaze. Stvar sam tačno prostudirao i mislio sam sljedeće: kada budu bleferi otišli, kada budu bleferi otišli, jurnuću svom snagom prema vratima, zatvoriti ih i blefiranje će ostati zatvoreno u sobi. Nije li tako.
Osim toga jednostavno ne kažem. Radije se pravim mrtvim, sagnem glavu i čekam. Niko me neće isprovocirati. Niko me neće toliko isprovocirati da kažem osim toga.
Sad ležim, sad sjedim, kažem gudački instrumenti, na zavjesi je prašina,

TO JE BORL, TO JE TAJ NESREĆNI BORL.

*

Zašto sam fašista

Dosta mi je socijalne mimikrije. Samo je
ubijanje ljudi istinska akcija, napeta,
uzbudljiva, fantastična. Osluškuje se,
vidi, miriše, oseća i opipava cvrčeće meso.
Blaženi rat. Samo majka kojoj
čizmom gaziš sinčićevu lobanju zaista
zaurla sa istinskim bolom i ne treba da se
bojiš da blefira. A najveća istina
je najveći izvor estetskog užitka.
Najveća informacija je ubiti i izmučiti
čoveka koga najviše voliš.
Nisam zagriženi pristalica ubijanja stranaca,
neznanca
vredi ubiti samo zbog novca, ne
zbog umetnosti. Ako vojnik ubije vojnika,
to je nešto prosečno. Ali kada
simpatičan, lep, elegantan mladić
u nastupu otkine vilicu svojoj majci
ili palcem probuši mali otvor u lobanji
svog bate dok ležerno
razgovara, a njegov religiozni, smireni,
otvoreni i mudri pogled nimalo ne gubi
od svoje nevinosti... O, svetlosti!
Takođe, fino je kad se dva gola vojnika
ljube. Milijarder lepše izgleda od
zanatlije, a bračni par koji se voli
podseća me na debelog gadnog
poslužitelja koji jede škembiće. S tog
stanovišta je interesantno gledati kako
onanišu crnci zrelih godina. Belci se
prilično boje, a crnci vrište i
hropoću, kao kad pomešaš šum roja pčela
sa nepodmazanim kolicima koja cvile po
šinama. Osim toga, mršavi su u bokovima i
nemaju sala. Samoupravljači su debeljkovići,
fašizam je rasig. Fašizam integriše čistu
lepotu. Fašizam znači mladost, svežinu,
moć, akciju i vitalnost, jevrejske svinje
su trule, pljuvačka im se skuplja
oko uglova usana. Ko vas je zaslepljivao
da ne vidite tako jasne stvari?
Fašizam znači moć i vlast
I voleo bih da vidim onoga koji bi zbilja
više  voleo da bude benav, slabunjav i progonjen.
Je li bog bio demokrata kad je jednim potezom
odvojio vodu od neba? Onaj ko me bude uspeo
da uveri u to napraviće od Tomaža Šalamuna
ovcu i unuci mojih unuka pokoravaće se
njegovim potomcima. A do tada ostajem ono
što sam, i sve dok ne pokupim dovoljno
oružja, novca i ljudi, sve dok ne
prikupim dovoljno štofa za uniforme mojih
dečaka, sve dok u vojsku i udbu ne
infiltriram dovoljno mladih genija,
pisaću pesme o lepoti prirode i
skromno i tiho se pripremati za
veliki dan.


prevod sa slovenačkog : Josip Osti (izbor iz Pokera), Ivan Antić (Duma ’64) i Milan Đorđević   (Zašto sam fašista) 


izbor: Bojan Savić Ostojić