Aleksandar Bašlačov
Reci mi, oprosti, pomoli se, brzo umri
POTHVAT UHODE
U tjednu oko podne probudio sam se stojećki.
Opet sam zid zamijenio za madrac.
Sam sam se otrijeznio – kad,
eto ga na, danas počinje vikend.
I vrijeme se dosadno vuče.
U kuhinji je gorio burek s mesom.
Cvilio je mjesni odbor žohara,
a papuče su škripale na nogama.
Susjed Burštejn je tukao susjedu
i zbog toga smo mu pili krv.
Sad ni s kime ne bih u izvidnicu otišao,
nemam s kime zaći u neprijateljsku jazbinu.
Jedan je nabavio čelična vrata,
drugi pjesmicu črčka sve do jutra.
Ja sam sam i nikome ne vjerujem.
A, uostalom, vidi Bog maleni gubitak
svih im braće i sestara.
Na ekranu još od jutra zveckaju klizaljke,
hokej igraju samo pravi muškarci.
Na radiju pjevuše da nema razloga za brigu,
i baš je to prouzrokuje.
U „Radu“ donose senzacionalnu vijest
da je cijela tajga ispunjena drvećem.
A ja gorim od želje za akcijom,
da odem i ne vratim se u krletku
da odem, doista, u duboko neprijateljsku pozadinu.
Iz bratskih nam zemalja stižu vijesti:
Poljaci se oporavljaju od stresa,
tlači ih razbojnik Wałesa,
koji razmišlja da otruje cijelu Varšavu.
Da, ne razumiju još svi napredak
i od stabala ne prepoznaješ šumu.
Oružjem zvekeće agresor,
no TASS s autoritetom obznanjuje:
„Teški smog je okovao Washington.
Tužan je život bez rada
u slavljenim džunglama kamene slobode,
gdje vladaju CIA i Pentagon.
Kod kapitalista tih zemalja
tinja žar ratne psihoze.
Straše crvenom opasnošću
obmanute radnike i seljake.
Reagan, taj lopov, kauboj i peder,
svijet je postavio na nuklearnu kartu.“
Tjeskoban sam. Grizem svoj madrac.
Dršćem kao SS20 prije lansiranja.
Gotov je hokej, otišle su navijačice.
Na drugom programu svira klarinet.
Pa kako je to moguće? Opasnost visi u zraku!
I od te opasnosti strašnije nema.
U pravo sam se vrijeme otrijeznio.
Ne odričemo se rodne Kostrome!
Najdraži grad može sigurno spavati
i spokojno se zelenjeti usred zime.
Budenovku sam nabio na glavu.
Nisam li i ja domoljub ako pijem?
Svjetskom fondu darujem gajbu praznih boca
A od plahti šijem sebi padobran.
Unaprijed uzimam plaću. Kupio sam kartu
za prvi let za Zapadnu Europu.
Na hamburškom trgu (oprostite, moram na zahod!)
Probušio sam gumu i razderao remen.
Kao ris sam prošao od Alpa do Onjege
putevima partizanskih autocesta.
Sve je izletjelo i tramvaj i kočije.
Ne zaboravite, gadovi, Staljingrad!
Sve sam bajunete i puške nabrojao.
Nek´ mi se sva pleća vide,
puzim i na laktovima obilazim žicu
i po svaku cijenu ulazim u eter.
Ja sam mač i štit domovine Sovjeta!
Ako mi uspije prebaciti se
svim ću raketama slomiti krila,
i u Velikoj zemlji objaviti:
Ušla je proleterska krtica u Bonn.
Recite mami da je NATO na tragu!
Vaš sin se borio do posljednjeg metka
u toj neprijateljskoj bezimenoj visini.
Poželim se s granatom baciti pod kotače,
no uspijem progutati zastavu na vrijeme.
Onda šutim na ispitivanju i mučenju,
a pred smrt Katjušu pjevam.
Mamurluk je jačao i vrijeme je za tabletu.
U ušima je pištao tajni poziv.
Za vikend mi se tako ide u izvidnicu.
Ajde ljudi! Tko će sa mnom?
PRELIJEVAMO SVOJE BOLESNO SJEME
Prelijevamo svoje bolesno sjeme
Po oštrici noža
Kojim nam sijeku vrijeme
U časovima žetve.
Sve biljke demokracije
Veličanstvene su kao obična trava.
I dva žulja na koljenima
Korisnija su od glave.
Hajdemo na barikade
Mojih iskusnih neprijatelja.
Za stavove i vjeru
Pljujte svakih deset koraka.
Danas su svima podijelili križeve
I mudrom i glupom.
Poginuo je pjesnik, rob slave,
Skuhao se u vlastitom znoju.
Daj mi žvakaću gumu
Da zalijepim naše otvorene rane.
Razbio sam najdraže ploče,
Zabio sam glavu u plavi ekran.
Luđaci, lakrdijaši i proroci
Danas imaju fendere,
Da bi hard rokom opjevali
Intrige životinjske farme.
I svaku večer u restoranu
Nalazimo se i pjevamo,
I tražimo istinu u čaši,
I u nju povraćamo.
Prelijevamo svoje bolesno sjeme
Po oštrici noža,
Kojim nam sijeku vrijeme
U časovima žetve.
Zapregnuli smo svinju na kočiju,
A ja sam bio kočijaš.
I dvadeset i dva kvadratna metra
Otputovat će u noć s povjetarcem.
Strpljivo režemo žile
Pouzdanom britvom Gillette.
No umjesto krvi šprica pivo
I samo prljamo parket.
Pod mrkim suncem teško zrije
Sjeme svete ljubavi.
Ljubav postaje kao gonoreja
Ako se ne liječi.
Prelijevamo svoje bolesno sjeme
Po oštrici noža,
Kojim nam sijeku vrijeme
U časovima žetve.