Srečko Kosovel

Mehaničarima!

(Mehaničari i šoferi!)

I


Mehanika ne može umrijeti jer nema duše. Paradoks je mehaničaru nerazumljiv jer prevazilazi mehaničke zakone. Paradoks je skok iz mehanike u život. Paradoks je živ poput elektrike. A elektrika nije mehanička. ZATO NE BUDIMO MEHANIČKI, NEGO BUDIMO ELEKTRIČNI.


II


Spoj električnih žica prouzrokuje iskru. I spoj mladih vrsta prouzrokuje iskru. To je električni plamen. Za mehničare je opasan jer prouzrokuje kratki spoj i spali mehanizme. Kratak spoj spali mehanizme. Dolazimo da uništimo mehanizme. Čovjek-stroj bit će uništen. Plakatirajte: ČOVJEK-STROJ bit će uništen!


III


Od gromobrana nema koristi. Grom mora zapaliti dušu. Neka udari u nju, neka je spali! Moramo uništiti sve mehanizme. Rat smo objavili svim mehanizmima! To je prva objava rata u državi SHS. Objavljena je u Sloveniji. RAT SVIM MEHANIZMIMA!


IV


Sviće! Osjećate li to svjetlucanje? Ni svjetova nema više, ni naroda, ni čovječanstva. Jedan čovjek stoji nasred svijeta, samo jedan čovjek, bijelim trnjem krunisan. A nad njim srebrna oreola čovječanstva. (Je li bila oluja i smrt sama?) Jedan čovjek je i svi koji stoje oko njega samo su njegova različita lica. Je li rudar ili kožar ili nosač ili seljak ili službenik ili pisac ili intelektualac ili prosjak, ne mogu raspoznati. Je li Slovenac ili Nijemac ili Rus ili Francuz, ne znam, samo jedno znam, da mi je strašno drag taj čovjek, bilo ko da je, šta god da je. Ne znam ko je, šta je, za mene je dovoljno samo jedno: VOLIM GA!


V


Novo čovječanstvo se diže. Šta, dolazi li iz nizija! BILO JE PONIŽENO! Šta, dolazi li s dna? OBEŠČAŠĆENO JE BILO! Šta, dolazi li s olujom i gromovima? TLAČENO JE BILO! Samo jedno je… da dolazi, da samo dolazi! Šta, dolazi li preko leševa? Moć života je u njemu. Moć koja prkosi smrti. Otvorite prozore! Olujni zrak dolazi u sobu, novo ozračje nastaje, puno ozona, puno krepkog zdravlja! (Ozon dolazi od borova!) Otvorite prozore, otvorite vrata: Novi čovjek dolazi. Svi mehanizmi moraju umrijeti! Novi čovjek dolazi! Poklonite se njegovoj patnji, kleknite pred njegovim poniženjem, pozdravite njegovu snagu. (za njega je bila patnja – radost, poniženje – uzdizanje, snaga – uskrsnuće.) Svi mehanizmi moraju umrijeti! NOVI ČOVJEK DOLAZI!


VI


Dozvolite da ga pozdravim i ja!



Tomaj na Krasu
juli 1925.



O autoru Srečko Kosovel

Srečko Kosovel rođen je 1904. u Sežani u Krasu. Posle mature 1922. upisao je studije romanistike, slavistike i pedagogije na Univerzitetu u Ljubljani. Objavljuje prve pesme sa 11 godina. Učestvuje u radu avangardnog časopisa Trije labodi, uređuje Mladinu i organizuje književne večeri u Ljubljani. Umro je 1926. od zapaljenja mozga.
Za sobom je ostavio rukopis zbirke Zlati čoln, pretežno impresionističke i ekspresionističke lirike, odakle je izbor objavljen prvi put 1927. Tek 40 godina kasnije, obelodanjena je knjiga konstruktivističkih pesama koju je spremao pred smrt, nazvana Integrali. Integrale je 1967. objavila Cankarjeva založba sa obimnim predgovorom Antona Ocvirka „Srečko Kosovel in konstruktivizem“. Njegov zaokret s ekspresionističkog izraza ka konstruktivizmu programski je najjasniji u manifestu Mehaničarima! (Mehanikom!), napisanom jula 1925. Između 1974. i 1977. Državna založba Slovenije objavila je, u tri knjige, celokupnu Kosovelovu zaostavštinu, Zbrano delo.