Lucija Butković

ljeti je najgore obećati spremnost domovini


Šahovska/ a3-b5


oko nas beton svjetluca na smjene,
šahovska ploča koja prekriva grad,
a na izlazu iz grada svjetlo se mota
u čvorove koje pljuju neonske reklame.
nijednu noć još nismo propustili
pogledati voajerski ili u oči,
pojeli smo posteljicu njezine majke
i zalili je sniženim vinom.
rijeka na kraju grada je topla
od svakog tijela kojem je pustila krv,
ali mi se još držimo za ogradu.

oko nas beton svjetluca na smjene,
uzimam zalet i krećem se u L
lakoćom skakača,
od a3 do b5.


Bez razloga


odakle u ovoj kući duhovi,
tu nitko nije živio prije nas
osim građevinskih radnika
koji su kratko visili na njezinim kostima,
možemo li to deklarirati kao život?

neka se svugdje postave kamere
i psi koji mogu nanjušiti avet,
ova kuća će činiti isto: ispravljati kralješnicu,
pucketati bez razloga.


Električna pera


više se ne snalaziš u katalozima bolesti, kažeš:
previše je novca utrošeno u ljepilo za smrt.
pušiš pravolinijski, plućima trubiš kao teretni brod
koji vodu reže geometrično. svi veliki brodovi imaju
završiti tragično prije nego što se oljušte kao lak na
štednjaku - putovao je preko oceana do vaše kuhinje
i ondje je ostao devet godina, tvoja majka je rekla
nećemo još dugo kupiti novi.
noću iskašljavaš električna pera sličnog oblika kao i taj
štednjak, tvoja usta su komorno kazalište u kojem
gledatelji glavinjaju kroz dim.


G.O. (godišnji odmor)


ostavljam šoping centar omotan autocestom
da se u njemu nastane manje sretni,
naturščici koji će glumiti da ne znaju
da su svoje godišnje odmore potrošili prebrzo.
govore: napunili smo baterije za cijelu godinu,
ljeti se sve vrti oko baterija i sintetike
koja se najbrže suši na suncu.
ostavljam prostor zvukovima niske frekvencije,
i kućama treba propisani g. o.
tamo gdje idem ništa me ne čeka,
more ne prepoznaje ljude s kontinenta.


Thermos


muskulaturu treba držati čvrstom
za sve buduće svjetske ratove
koje ćemo voditi s benč klupa.
meso je upakirano u duplu foliju
prema europskim standardima sigurnosti,
a vode je napretek u thermos bocama.
u predahu se da razmišljati o misli
ovješenoj o klin ispod odjeće za fitness,
ljeti je najgore obećati spremnost domovini.


U stancama


ovoga je mora previše, napisao je Dragojević,
a mi imamo sve osim toga,
na bazenima iznad grada imamo tvoje mlohavo
tijelo i moju uništenu caklinu
koja je nekad čuvala kljove ženskog morža.
sunce nas žigoše u stancama, pa onda pravilno
žigoše i vjetar, osim dviju lokvi prugastog dezena,
one stoje nepomično.
sutra će kiša oprati beton i odvodnom cijevi
šetat će tijela koje je usisala kao mrvice kruha,
zato uživajmo u ovoj majušnoj tuzi.



O autorki Lucija Butković

Lucija Butković rođena je 3. aprila 1991. u Zagrebu. Studentica diplomskog studija filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje poeziju i prozu u Zarezu i Fantomu slobode i piše za portal Muf. Živi u Zagrebu.