Džon Forbs

Zabavno je uzimati spid


Doba plastike

nakon Ovidija

Definicija promene u rečniku
znači da ti lice izgleda drugačije pod vodom
& čak da osetiš kao da si kod kuće tamo dole
svaki je momenat potrošen u razmaku, bilo gde
između sisara i sunđera,
znaš da bi propustio određenu kasetu
zaludne suze ili čašu džina
& da bi te iritirali ozbiljni izbori
nepromenljiva najava života npr. „Minorni
pesnik, upadljivo nepošten“ izgledala bi smešno
na tabli pričvršćenoj za drvo
dok plavi trag tvog bivšeg života
predlaže odstupanje
generacije će završiti kličući: njima će
trebati tumačenje delova govora
ne jezera ili sna ili seksa,
ili glupih pesnika prošlosti
koji su, kao liričari, propustili sve ovo.


NAKON BOMBI
IZMISLILI SMO BUDUĆNOST


Hajde da naslikamo idealnu večeru na našim
potiljcima gde je pesma vrsta rupe u koju ti
trikovi sa konopcem i šljunak omogućavaju da se spustiš –

nadamo se da zemlja ima centar, voćnu nišu
bezbednu od krampona rulje, kada skokneš do paba
obaraju te milioni obećavajućih atleta.

Osećaš li njihove jezive potrebe, sada kada je
brzina svetlosti zastarela, kada se
plankton podiže ka rerni?

Gde si nabavio taj šešir, Tarzane? Kao rudari
zatečeni u ratu vremenskih kapsula, posrćemo
pred tvojom zelenom fedorom, tvojim snovima.

Njihov glicerin polako prekriva Mont Everest
& bez vrhova, kako će preživeli izmisliti jezik?
Budi s nama oralna higijeno, sad nas brani!

Pa poliraj zapostavljanje tenisa, jer uskoro će
čak i uobičajene veštine požuteti od nostalgije
kao kočija sa orkestrom rajskih favorita

ili kada imenuješ svoje emocije. A inače investiraj
u dileme: što bolje zaboraviš dane škripca
više će te relikata iznenaditi.

Pa ipak, nakon Doba Odvojenog Palca biće
još dosta toga da se otkrije – da li će delfini uživati u bingu?
Da li su velike komične opere napisane savršenim redosledom?


Oda Karlu Marksu


Stari oče užasne neveste čija se
svadbena torta napokon urušila,

govoriš istinu koja nas ne oslobađa –
to je kao poluga od reči sa kojima niko

ne ume da radi.Takodamašinasakojomsu
nekadbilepovezanesamoubrzava& svaki novi

rep dens video savršena je slika toga,
tela koja se kreću sve brže i brže, još igraju

na licu mesta. Trenutno, iako mi ova postavka
odgovara, plaćen sam da sedim i pišem&

1. Australijski ženski nedeljni magazin.

pušim, listajući po Adornu kao po Novoj Ideji1
tokom hladnog radnog dana u Balaratu, gde je

nezaposlenost među odraslima 22% i tvoja velika
šema komplikovanih uzroka i posledica

funkcioniše ovako: uzmeš besna kola
i žicomvežeš gas za pod, povadiš

kočnice, zupčanike volan& pustiš neka cepa.
Čak i najgluplji tetovirani divljak za volanom
– smrtni dijamant što visi oko tržnog centra –
zna šta sledi. To je zabavno osim ako

nisi vezan u kolima. Ja nisam,
ali lutke što koriste za testove jesu.


Spid, pastorala


zabavno je uzimati spid
& ostati budan cele noći
ne ispisivati tabake poezije
loše ti je kada samo pomisliš na to
umesto toga, osećanja
slede tvoju karijeru niz slivnik
& otkrivaju da im je tamo lepo
među antologijom finih ideja, svezane
hemikalijom u tvojoj krvi
zbog koje buljiš u ispražnjeno lice TV-a
i kličeš, konzumirajući sebe kao hipoteku
& kada Kits dođe na večeru, ili Flober
možeš odgovoriti na njihovu čistotu
sopstvenom, nekom manje negativnom na primer

2. Majkl Dransfild (1948-1973), australijski pesnik, umro od heroina.

znaš Dransfildov2 stih, da kada jednom postaneš narkoman
ne želiš više da budeš bilo šta drugo?
e pa ja mislim da je on umro prerano
kao da je mislio da je droga neki staromodni učitelj
& da je on bio mezimče učitelja, pa je samo podigao ruku
& heroin ga je pustio da izađe iz sobe.
& tiho rekao „Gospodine, gospodine“


Ljubavna pesma


Svetleći metak je fleka na sjajnom
nebu Bagdadaiz video-igrice

dok se sklupčavamoko rata
umesto okotebe, čija me pisma

obaveštavaju da moje pesme pokazuju
koliko nesrećan mogu biti. Možda.

Ali ono što nisu pokazivale, do
sada, je to kako lagodan umem biti

sa vojnom tehnologijom, npr.
uklapajući njenfeud’esprit razvrstavam

zvukove iračkog AA –
tup udarac od 85 milimetara,

grleno brbljanje topa na ZSU 23.
Od našeg precizno navođenog oružja

horizont bljeska i sija ali
ne mogu ništa uraditi kako bi me

poželela. Umesto toga, gledam
kako zapad radi ono što najboljeume

& znam, nejasno, dok odlazim u krevet
da je sve ovo inscenirano za mene.


Antipodne glave


Voleo bih da možemo biti finiji
kao Amerikanci

umesto toga zaglavljeni smo
negde na pola puta između

evropskog smisla za stil
sa kojim si uvek kod kuće

&aboridžinske veštine
protoka vremena – oni znaju

da ništa nije toliko bitno
između sada & zauvek,

za razliku od marljivog Amerikanca
koji se osvrće oko sebe i vidi

kako Sudbina upošljava dleto
baš na njegovom licu

pa kada se zagleda u Nju
on je sav topao i suštastven,

ne poseže za dosetkama ili flašom
jer zna da su te stvari
deo onoga što je i sam

kao što su u planini
uklesane glave
njegovih Predsednika

& nama ostaje da se pitamo
u kom obliku će nakon 200 godina

3. AyersRock, peščana stena u centralnoj Australiji, sveto mesto za Aboridžine.

završiti Ers Rok3.


Ars poetica

I wanna be sedated
The Ramones

Buncanje protiv prostora
u kojem pesma zvuči
kao pokretna vrata koja
prave buku poput kola
kada nalete na milostinju –
to je meta. I ne zaboravi da je
predsednik Kenedi putovao
na brodu SS Francuska
stvari su danas više onakve
kakve jesu nego
što su bile ikada pre,
nekako jasne, kao
fizička kondicija.
Slaviš svoju ravnodušnost
paketom lizalica ili
Ton-ton Makut
frizurom. To je skoro
čist razvrat, kao što je
molitva na primer: srce
ti je puno mržnje
zapetljanije od fraktura
na neprobojnom staklu.
Baci ciglu kroz prozor
agenta za nekretnine
i ona će se vratiti
i poseći te. To sam
podrazumevao pod metama.
Ili možeš čitati Majakovskog/ on je

4. Bruce Dawe (1930), australijski pesnik.

neka vrsta komuniste Brus Dejv4


NAJBOLJA OD SVIH MOGUĆIH PESAMA


kao ajkula što drema
ili vrlo stišan ud
čekajući predavanje
da postane zvezda
najbolja od svih mogućih
pesama opušta se u snu
na tropskim talasima
što počinju blizu
desnog ugla
sobe. u međuvremenu
tu pod mojim prozorom
među-ostrvska trgovina
počinje. njihove zalihe
kokosovih oraha
beskrajne su.


O autoru Džon Forbs

Džon Forbs (John Forbes, 1950-1998), australijski pesnik, jedna od vodećih figura australijske avangarde. Rođen je u Melburnu, u detinjstvu je sa porodicom živeo u Maleziji i Novoj Gvineji. Kao student neko vreme boravio u Engleskoj i Grčkoj, da bi po povratku u Australiju uređivao književni časopis Scripsi. Prve pesme je objavio 1971, prvu pesničku knjigu 1976, a posthumno su, 2002. objavljene njegove sabrane pesme (Collected poems, 1970- 1998). Na njegovu eklektičnu, duhovitu postmodernu poeziju najviše su uticali pesnici njujorške škole: Džon Ešberi, Frenk O'Hara i Ted Berigan. Umro je u svojoj kući od srčanog udara.